U nekom drugom životu
Moderna ljubavna priča provedena kroz pitanja vremena i sudbine. Maja Predrijevac piše o filmu Past Lives.
Past Lives, Celine Song, 2023.
Moderna ljubavna priča provedena kroz pitanja vremena i sudbine
Peeispitivanje svoje sudbine i njezine otpornosti na vrijeme u današnjem se svijetu u kojem konstantno trčimo za ciljevima čini kao nemoguća misija. Škola, fakultet, funkcionalan posao i brak - sve, samo da nema previše prostora za razmišljanje. No, za tu misiju nije potrebno ništa osim zaustaviti vrijeme. Makar na trenutak.
Upravo takvo zaustavljanje vremena koje prolazi kroz odnos Nore Moon i Hae Sunga u svojem filmu vrlo iskreno prikazuje autorica Celine Song. Ishod i tijek odnosa u modernom dobu na autentičan način isprepliće s drevnom budističkom filozofijom pod imenom inyeun - filozofijom uvjerenja da su ljudski odnosi u ovom životu predodređeni sudbinski te da se grade susretima kroz prošle živote.
Njihovo toplo zajedničko djetinjstvo i nenadani rastanak, dani vojske u Koreji i studija u Americi, usamljenost i zaljubljivanje. Eliptični prikazi događaja iz njihovih života su zapravo njihovi prošli životi u jurećem vremenu koje ih spaja i razdvaja. A onda, nakon dvadeset i četiri godine, Hae Sung iz Koreje odlučuje posjetiti Noru u Americi.
Svi su ih prošli životi doveli baš ovdje. I vrijeme napokon staje.
Ali kako izgleda vrijeme kada se zaustavi? Pa, vjerojatno jednostavnije od ostatka života, bez težine stvarnosti i fiktivnih očekivanja. Bez suvišnih očekivanja od samih sebe.
Tako nas i autorica režijskom jednostavnošću potpuno uvlači u filmski zaustavljeno vrijeme, u trenutak za likove dugo iščekivan, no zaglušen ostatkom životne buke. Kroz značajno dulje jednostavne kadrove, nježne poglede te buđenje prizora iz zajedničkog djetinjstva osjećamo opipljivu međusobnu privlačnost i iskrenu bliskost dvoje likova. No, Nora je sada već sretno udana i sudbina ju u ovom životu ipak nije spojila s Hae Sungom – jer ovo nije ljubavna maštarija, već život u svojoj autentičnosti, a kompleksnost odnosa prošlosti i sadašnjosti nas ostavlja s gorko-slatkim okusom u ustima.
Jer tko zna, možda im se oboma sprema još nekoliko života u budućnosti, a možda se u jednom od njih ponovno i susretnu. Valjda je to ljepota nepoznavanja vlastite sudbine.
Razgovori o životu i osjetna prolaznost vremena direktna su referenca na Linklaterovu Before trilogiju, a određene scene režijski snažno podsjećaju na Lost In Translation Sofie Coppole - uzori koji ukazuju na to da odgovore na pitanja o sudbini nećemo dobiti, no, ako se prepustimo, dobit ćemo jedan trenutak u vremenu. Vremenu koje povezuje, rastavlja i nemilosrdno teče. Mislim da je to i više nego dovoljno.
Maja Predrijevac
Tekst je nastao na radionici Filmska kritika i analiza pod vodstvom Višnje Pentić i Darija Devića.