#Kritika

Paralelni svjetovi

Florida Project (r. Sean Baker, 2017)

-25/10/2018-

AUTOR: Matko Buntić

Projekt Florida Seana Bakera koristi dokumentaristički stil, slobodnu kameru iz ruke, prirodno osvjetljenje i glumačke izvedbe koje ostavljaju dojam prikaza stvarnih osoba. Tim tehnikama predstavlja nam priču koja kao da je preuzeta iz života, te su se one pokazale prikladnim alatima za prenošenje poruke o istinskoj dualnosti ljudske percepcije.

Šestogodišnja Moonee živi život ispunjen čarolijom, suncem i smijehom. U neposrednoj blizini Disneylanda stanuje u motelu Čarobni dvorac s majkom koja joj je najbolja prijateljica. Okružena je vršnjacima s kojima bi podijelila sve, pa čak i sladoled iz istog korneta. Ljeto je, i Moonee cijele dane provodi s ostalom djecom iz motela na suncu, u igri, vrludajući potpuno slobodno kroz svoj kvart gdje svaki dan pronalazi nešto uzbudljivije nego dan prije. Svaki trenutak je ispunjen smijehom, nespretnim čavrljanjem s prijateljima i pustolovinama u živopisno obojenom kraju punom dragih i prisnih ljudi.

U jednoj takvoj nevinoj glavi život je savršen, ali gledatelju ovaj film prikazuje dvije stvarnosti. Motel Čarobni dvorac takav je samo imenom, a Disneyland, spomenik američke ekstravagancije, rezerviran je za neku drugu djecu. Moonee je ljuta sirotinja, zahvaljujući njenoj majci koja je tretira kao prijateljicu, a ne kćer, jer je za majčinstvo premlada i previše nesposobna. To dijete je samo, prepušteno cesti, okruženo beznađem, sebičnošću i nebrigom. Ljudi s kojima dolazi u kontakt imaju zle namjere, a oni koji nemaju ne uspijevaju joj pomoći.

Sudaranjem oprečnosti u karakterima likova, u slikama i vizurama, u osjećajima slobode i ograničenosti, u borbi sreće i tuge, ovaj film govori o razlikama među nama. Redatelj nas uvlači u svijest naivnog i vrckavog djeteta, a svime onime što ona ne vidi, ali je svakodnevno okružuje, poručuje nam da ničija percepcija nije konačna te da je svačija stvarnost u paralelnom suživotu s bezbroj njih.

Prijatelji