Prošlog su mi Božića izvadili srce

-20/12/2019-

 

Prošlog su mi Božića izvadili srce

(Last Christmas; Paul Feig; 2019.)

 

Fingirana romantična komedija fingira empatiju u svrhu samozadovoljavanja.


Kate ili, na svoju žalost, Katarina prošlog je Božića prošla transplantaciju srca te od tada nije sposobna pjevati punim plućima, a predvodila je crkveni zbor još kao djevojčica godine 1999. u Jugoslaviji. Tom nezgodom onesposobljena, regularno se sramoti na audicijama za West End te je radi toga autodestruktivni impulsi tjeraju na nepromišljene odluke kojima zagorčava život svima oko sebe. No, pojava ljupkog Azijata Toma Webstera, koji je misteriozan radi svoje apsolutne sterilnosti, zasigurno će transformirati njen život. On je, kao pravi Azijat, upućen u pravu tajnu života: štetnost mobitela radi kojih gledamo samo dolje u svoj odraz, a ne gore, prema Bogu i staroj domovini u kojoj smo bili sposobni zapjevati.

Kate svoj identitet potiskuje, što znamo iz toga što kontinuirano naglašava da se zove Kate, a ne Katarina, te hrvatski govori isključivo kada zbog kašnjenja na audiciju ima potrebu u ništavilo vikati „puši kurac“. No, uz pomoć svog evidentno etnički kastriranog „čudaka“ na bijelom konju zaposlenog u skloništu za beskućnike, naučit će da mora biti manje cinična i prihvatiti svoju pretjerano brižnu majku koja joj pjeva uspavanke te se iskupiti svim svojim bližnjima koje je povrijedila dok se ponašala sebično. Među njima su: a) Kineskinja koja vodi božićni dućan s krajnje crnotržišnom robom i koju Kate spaja s obližnjim Dancem, stručnjakom za kiseli kupus; b) bračni par vegana „Indijka i Afrikanac“; c) njena sestra Marta koju je outala pred svojom kvazi-konzervativnom obitelji radi svađe i dakako njena djevojka crnkinja; d) njena majka Petra koja u 20 godina života u Londonu nije naučila da Dick znači Penis, pa je šokirana kada saznaje da joj se susjed zapravo zove Penis. Nadalje, Kate će shvatiti da za ostvarenje svoje pjevačke karijere ne mora do West Enda, već da za to samo može iskoristiti obližnje sklonište za beskućnike s kojima će organizirati i božićnu priredbu.

Indikativno je to što ekipa filma nije svjesna toga da Hrvatska nije bila u Jugoslaviji 1999., ali to samo po sebi nije ni ključni problem kad se usporedi sa sasvim praznoglavim prikazivanjem rasnih manjina i potpunom banalizacijom siromaštva. Film glumi progresivnu inkluzivnost i toleranciju kako bi se svi koji stoje iza njega mogli potapšati po leđima jer se bore za najmanjeg čovjeka, bez da imalo pažnje posveti nekoj kulturi koja nije kapitalistički kult Božića. S obzirom da je naša kultura svedena na psovanje, mogu samo citirati repliku iz rasprave obitelji Milich o Dicku Penisu: „Nabijem te na kurac!“.
 

Bartol Babić Vukmir

Prijatelji