#Kritika

Seciranje znatiželje

-28/06/2022-

Seciranje znatiželje

 

Prije i poslije

r. Tomislav Šoban

Trajanje: 8:30

 

Film Tomislava Šobana Prije i poslije izvrstan je primjer što se može postići s malo materijala i nesvakidašnjim načinom editiranja. Šoban nam demonstrira beskonačni potencijal filma i njegovog stvaranja. Snimka od minutu i 30 sekundi postaje puno više zahvaljujući domišljatom uređivanju. Doziranjem onog što se događa i postepenim
uvođenjem u događaj daje se prilika gledatelju da sam stvori svoje viđenje cijelog prizora te ga onda kroz otkrivanje detalja potvrdi ili prilagodi.

Film počinje najavom događaja te nizom fotografija grupe ljudi koji ovjekovječuju taj trenutak dajući gledatelju naznaku da je sam događaj, bitan. Kroz te fotografije možemo primijetiti ljude u svim dobnim skupinama s pritom različitim razinama interesa i samog entuzijazma. Dok neki nestrpljivo čekaju i druže se, na drugima je vidljiva nezainteresiranost i čekanje da cijela situacija završi. To je uočljivo u svakom činu gledanja pa tako i u činu gledanja filma.

U sljedećem segmentu Šoban u snimci ostavlja crnilo i grafičku pozadinu dok nas prepušta zvuku koji potom sami možemo vizualizirati. Film nas uvlači u svoju misterioznu situaciju koju ne možemo još obuhvatiti jer ne raspolažemo svim informacijama. Znatiželja koja se prelila na nas prilikom gledanja je također zahvatila i promatrače u filmu. Gledamo njihove potrebe da prisustvuju nekom značajnom događaju kako bi prekinuli monotoniju svakodnevnog života.

Tek na sredini filma otkrivamo zašto su se ljudi okupili te dobivamo punu sliku i jasnu informaciju. Njihova znatiželja a pritom i naša se hvata za 2 dimnjaka koji su spremni za
rušenje. Kroz prvi dio filma postepeno smo uvedeni u promatranje kontroliranog kaosa isto kao i ljudi koje pratimo. Rušenje kao kulminacija svih očekivanja je olakšana kroz grupni povik nakon glasne detonacije i nekoliko sekundi rušenja dimnjaka. Kratki komentari gledatelja polako nestaju i samim time i interes za događajem.

Na kraju filma ostavljeni smo s jedinom preostalom promatračicom koja je za razliku od drugih vidjela nešto više u cijelom tom procesu koji u sebi sadrži povijest, građenje,
iskorištavanje, zapostavljanje i nakraju efektivno brisanje postojanja ciglane i dimnjaka. Ona je vidljivo uzbuđena cijelim događajem te sugerira snimatelju da isprati do kraja jer priča po njoj nije završena. Uz to daje nenamjernu misao koja ima težinu ,,Prašina se diže, ponovno''.

Ciklus stvaranja i uništavanja je dio nas pa samim time i znatiželja praćenja tih događaja iz sigurne udaljenosti. Zaintrigiranost je neizostavna. Pušteni smo s kadrom ciglane da uzmemo trenutak i procesuiramo sve što se dogodilo. Djelo uspješno demonstrira ono što znamo a često zaboravimo i samim time se ograničavamo, a to je da je moguće stvoriti izvrsne filmove iz malo snimljenog materijala, samo je potrebna vizija.

 

Edvin Tišljarec

 

Tekst je nastao na radionici Kritičarski inkubator u okviru 15. Gledališta KKZ-a, pod vodstvom Višnje Pentić Vukašinović.

Prijatelji