hr/en

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.

Kritika
11. listopada 2018.

Akcija na aparatima

Predvidljiv akcijski film 'Death Wish' pokazuje da Bruce Willis treba u penziju.

AUTORICA: Petra Šoštarić

Za akcijski film s temom osvete potreban je upečatljiv negativac kojem se glavni junak osvećuje. Ako se junak osvećuje društvu u cjelini, film mora ponuditi dramatičnu sliku društva koje ga je potaknulo na osvetu. U Osvetniku (Death Wish) nema ni jednog ni drugog: glavni junak se za kobni napad na ženu i kćer osvećuje debeljuškastom autolimaru i ljigavom balavcu. Nije nerazumno očekivati da Osvetnik ima neku poruku jer se radi o remakeu filma Death Wish koji je 1974. besramno reklamirao drugi amandman i rugao se ljevičarskim mekušcima. Ipak, izgleda da je Eli Roth odlučio preuzeti samo elemente zapleta, a stavove prepustiti drugima.

Pa dobro, možda od akcijskog filma, bio on remake ili ne, uopće ne treba očekivati stav o ičemu, ali zašto ne očekivati dobre fore? Dijaloge u kojima se klišeizirane rečenice poput “Učinili smo sve što smo mogli” ne ponavljaju dvaput u 5 minuta? I, ako se radi o filmu osvete, likove za koje navijamo da se uspiju osvetiti? Neke stvari bi mogla spasiti dobra gluma, ali jedina koja se imalo trudi je Elizabeth Shue čiji lik brzo pogine. S njom nažalost ne pogiba i savršena američka kći, ali je njen lik srećom veći dio filma u komi. Ne treba zahvaljivati scenaristu što je iz nje budi. 

U komi je i Bruce Willis, fizički prisutan u glavnoj ulozi. Nema transformacije iz uzornog građanina u agresivca – on samo čeka da dođe do akcijskih dijelova kad se može probuditi i podsjetiti nas zašto je nekad bio kul. Kul, kao što je kul bio njegov stari protivnik, dijabolično-karizmatični Hans Gruber. Ovdje bismo kao oličenje zla trebali prepoznati jednog wannabe Scarfacea s gelom u kosi, razmaženo derište koje prije zaslužuje da ga mama nalupa po guzi nego da ga junak pravednički izrešeta mecima.

Budući da glavni glumac veći dio filma djeluje kao da je na aparatima, bilo bi idealno da je redatelj uvodnu priču prikazao samo kroz kratki flashback te se onda posvetio akciji, možda čak popraćenoj pamtljivim one-linerima. Zanimljiviji glavni negativac također ne bi bio naodmet: onda bi završni obračun pružio gledatelju neku satisfakciju. Toliko načina da se od ovog filma nešto napravi – isto toliko razloga da ga nitko nikad ne pogleda.