hr/en

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.

Kritika
06. rujna 2018.

Film o mnogo zabavnijem filmu

Tommyja Wiseaua bolje možemo upoznati preko različitih kratkih videa na Youtubeu nego iz filma 'The Disaster Artist' koji traje 144 minute.

AUTORICA: Nela Gluhak

The Room je film iz 2003. godine koji krase loša gluma, loš scenarij, loša režija, i to sve pod palicom potpuno nesposobnog Tommyja Wiseaua. Neuvjerljivi razgovori između potpuno ispraznih likova stalno se ponavljaju, a neki sporedni zapleti završavaju potpuno zaboravljeni. Rak dojke nikoga previše ne zabrinjava, no kada se jedan nebitan lik sudari s kantom za smeće, to zahtijeva odlazak u bolnicu. Ako u sve to još ubacimo preduge scene neobjašnjivog i nepotrebnog igranja američkog nogometa, ponekad dok likovi iz nepoznatog razloga nose odijela, dobijemo nevjerojatno zabavan kultni film iz žanra so bad, it's good filmova. 

The Disaster Artist pokušava dočarati fascinantnog Tommyja, njegovo prijateljstvo s jednim od glavnih likova u filmu, te sveopće snimanje tog sve samo ne remek-djela. No nikada ne dođe dalje od pokušaja.

Već u prvoj minuti jasno i glasno se kaže kako pet najvećih režisera na svijetu ne bi bilo u stanju napraviti ništa slično The Roomu. Ironično, u preostalih stotinjak minuta to se i dokaže. Tommy Wiseau je prikazan kao kontroverzna ličnost koju istovremeno treba i sažalijevati zbog njegovih deluzija o vlastitim mogućnostima i pomalo mrziti zbog načina na koji se odnosio prema ljudima koji su radili na njegovom filmu. No nikada se ne prikaže sva njegova ludost, njegovo trabunjanje o ljubavi u svijetu i važnosti uokvirenih slika plastičnih žlica koje se često mogu vidjeti u pozadini u mnogim scenama u The Roomu. Upravo nedostaje ta njegova smiješna poremećenost, pa on biva sveden samo na glasnog stranca s čudnim naglaskom. Više se sazna o Tommyju iz različitih kratkih videa na Youtubeu nego iz filma koji traje 144 minute. A svaku od tih minuta bome se i osjeti.

Svemu tome dodajmo i neuspjelo imitiranje dokumentaraca s kamerom iz ruke koja više iritira nego što pomaže u prikazu stvarnosti, te lošu glumu koja nikada ne uspije uvjeriti ljude da su glumci zaista ti likovi koje prikazuju. Nema razloga pogledati The Disaster Artist. Loš je, baš kao i The Room, no i mnogo manje zabavan, unatoč ironičnoj činjenici da pripada žanru komedije.

***

Ovaj tekst nastao je na "Radionici filmske kritike i analize" pod vodstvom Višnje Vukašinović i u organizaciji Kinokluba Zagreb.