Intertekstualni upad u “kuću fikcije”
Ozonov film 'U kući' postepeno uvlači gledatelja i likove u radnju sve intrigantnijeg teksta.
AUTOR: Hrabren Dobrotić
U početku klasično pripovijedan, film prati srednjoškolskog profesora Germaina Germaina (Fabrice Luchini) koji učenicima zadaje da napišu tekst o tome kako su proveli vikend. Nezadovoljan velikim brojem stereotipnih, ali i gramatički nedotjeranih radova, Germain ostaje iznenađen tekstom Claudea Garcie (Ernst Umhauer) čiji sadržaj odluči podijeliti sa suprugom Jeanne (Kristin Scott Thomas). Izuzev sadržaja zadaće, koji opisuje posjet dječaka Claudea prijateljevoj kući u kojoj ga privuče prijateljeva majka, Germaina zaintrigira završna opaska “nastavlja se”. Profesor odluči ponukati učenika da pisanje nastavi te ga na konzultacijama usmjerava u daljnjem radu. Nastavci Claudeova teksta donose novu fabulu i na filmskoj razini pa tako pratimo život “malograđanske” obitelji njegova prijatelja Raphe, koju Claude pripovijeda i fokalizira.
Postepeno uvlačeći gledatelja i likove u radnju sve intrigantnijeg teksta, klasične fabule uokvirenih priča zamjenjuju modernistički postupci pretapanja okvira, brisanja granica “fikcije” i “zbilje” te intradijegetičkih skokova, koji stvaraju konfuziju kod gledatelja odnosno čitatelja, ali ostvaruju i mogućnost novih čitanja. Najznačajniji sadržajni problem filma pitanje je žudnje koja je za subjekt Claudeovog teksta utjelovljena u seksualno privlačnom objektu prijateljeve majke, za samog Claudea ona je projicirana u tekst, a za Germaina kao čitatelja te gledatelje filma žudnja se kanalizira kroz napetost i očekivanje završetka teksta/filma.
Napet scenarij potkrijepljen je uvjerljivom glumom, a uočljiva je znakovitost montaže (rezovi nakon fraze “nastavlja se”), voajerske kamere i efekata začudnosti (pojavljivanje likova iz različitih narativnih okvira u istom kadru). Iako bi mu se mogla predbaciti pretencioznost u izlaganju sadržaja koja se očituje u brojnim književno-kulturnim referencama od kojih svaka nema jasnu funkciju, riječ je o lako gledljivoj drami koja zaslužuje preporuku.
***
Ovaj tekst nastao je na Radionici filmske kritike Kinokluba Zagreb pod vodstvom Višnje Vukašinović.