"Kad pomislim na tebe, ja vidim NAMU" : prezentacija video rada i deponiranje uspomena
Sjećanje na baku, blagajnicu u Nami koja je tamo provela cijeli svoj radni vijek, pokretač je umjetničkog istraživanja i tema video rada autorice Lane Kosovac - na drugom katu robne kuće Nama u Ilici 6, na Odjelu elektrike
Sjećanje na baku, blagajnicu u Nami koja je tamo provela cijeli svoj radni vijek, pokretač je umjetničkog istraživanja i tema video rada autorice Lane Kosovac, koji je bio predstavljen u petak 28. ožujka 2025. na drugom katu robne kuće Nama u Ilici 6, na Odjelu elektrike, s početkom u 18 sati.
Osim što je uz Namu vežu osobna sjećanja i doživljaji, autorica tijekom istraživanja shvaća da je nekadašnja raskošna robna kuća, a danas nažalost tvrtka u stečaju, zapravo potpuno zaboravljena. No kada se ljudi i sjete Name, često ih za nju vežu lijepa sjećanja. Spomen Name budi nam osjećaje nostalgije, sjete i radosti te sjećanje na socijalno blagostanje.
Na pitanje zašto je robna kuća NAMA bila toliko popularna može se djelomično odgovoriti prateći njezin razvoj kroz povijest, od prvog strujom osvijetljenog izloga, davne 1907., kad je još bila trgovina “Kastner i Öhler” koju su osnovali trgovci iz Beča. Novouspostavljeni režim NDH prisilno je razvlastio Franju Öhlera kao suvlasnika trgovačke kuće "Kastner i Öhler", naslijedio ga je izvjesni Grgić, te je trgovačka kuća promijenila ime u "Kastner i Grgić".
Godine 1945. robna kuća se nacionalizira i restrukturira u trgovinsku organizaciju Narodni Magazin. U najboljoj fazi NAMA je zapošljavala 3000 radnika. 1970-ih NAMA doživljava vrhunac popularnosti: otvara se samoposluga i pokreće prva kataloška prodaja. Zgrade robne kuće NAME niču po cijelom Zagrebu: na Kvaternikovom trgu, u Kustošiji i Trnskom, na Žitnjaku i Vrbanima, pa i u drugim gradovima – Varaždinu, Kumrovcu, Osijeku, Karlovcu i Vukovaru...
NAMA je prvi jugoslavenski šoping centar, mjesto trgovinskog obilja koje smjelo uvodi nove metode prodaje samoposluživanja i samoizbora. Iako nije bila prva koja je uvela samoposluživanje, razvila ga je i proširila u Jugoslaviji. Nalik je na zapadne maloprodajne lance, ali na socijalistički način. Šta god ti padne na pamet, od igle do namještaja, tu se moglo kupiti. Trebalo je pokazati da u Jugoslaviji ne fali ničega. NAMA je, onima koji se sjećaju, utkana u kolektivni osjećaj nostalgije za bivšom državom i tzv. obiljem i prosperitetom koji su vladali. NAMA je simbol socijalističkog blagostanja.
U umjetničkom istraživanju i video radu “Kad pomislim na tebe, ja vidim Namu”, autorica se bavi osobnom memorijom povezanom s emocijama, i to jednom od najsnažnijih emocija - nostalgijom. Koliko su naša sjećanja obojana emocijama, i utječe li protok vremena na našu memoriju? Gledamo li na prošle događaje pozitivno jer su obojani nostalgijom?
Dio je to sveobuhvatnog projekta radnog naziva NARODNI MAGAZIN koji će se razvijati nekoliko godina i provoditi u etapama, a umjetničko istraživanje i produkcija video rada tek su prva stanica.
Video instalaciju se može pogledati u prostorima Name u Ilici od 27. 3. 2025. do 4. 4. 2025.
Projekt će također istražiti odnos individualnog i kolektivnog, pogotovo u periodu od 1945. do 2000-ih, kad robne kuće NAMA odlaze u stečaj. U toj etapi bavit će se sjećanjima na Namu bivših zaposlenika, kupaca i običnih građana te istražiti odnos pojedinca prema kolektivu Name, kao i odnose unutar tadašnjeg kolektiva Name, s fokusom na socijalno blagostanje: brigu za radnika, prava radnika, radni kolektiv, stambeno zbrinjavanje i drugo.
Režiserka Lana Kosovac također poziva sve koji žele s njom podijeliti svoje priče i uspomene o Nami da joj se jave na mail kosovac.lana@gmail.com