Lamentacije o stereotipima
Scenaristički i redateljski prvijenac Josepha-Gordona Levitta perolaka je dramedija o ljubavi u doba pornografije.
FILM: Don Jon, r. Joseph-Gordon Levitt, 2013.
Jon Martello — za prijatelje Don Jon, po slavnom fiktivnom zavodniku — simpatično je grub stereotip italoameričkog mužjaka s rutinom teretana-crkva-noćni klub, no istovremeno i simptomatičan prikaz muškarca Generacije Y zasićenog pornografijom s kojom se stvarnost ni kvalitativno ni kvantitativno ne može mjeriti. Opterećen vrijednostima tipične kršćanske obitelji, Jon svoju “ovisnost” smatra negativnim utjecajem, te je se na različite načine pokušava riješiti: prvo ozbiljnom vezom sa židovskom princezom na sličan način opsjednutom romantičnim komedijama, potom preispitivanjem odnosa sa starijom kolegicom iz večernje škole, a naposljetku i samim sobom.
Scenarist Levitt spretno barata generacijskim i etničkim stereotipima kako bi nam bez previše ekspozicije predstavio likove i temu, a redatelj Levitt pomaže mu postaviti ton filma zabavnim klišejima poput frenetičnih montaža ulomaka iz stvarnih pornića i hiperseksualiziranih reklama. Kroz prvi se čin filma tako na pitak način otvara zanimljivo tematsko pitanje o načinu na koji mnogi dvadeset-i-nešto-godišnjaci danas prakticiraju seksualno pražnjenje i mogućem utjecaju sveprisutne (i sve kvalitetnije!) pornografije na njihovu psihu.
Nažalost, na to pitanje autor ili ne zna ili ne želi dati odgovor i tu stvari kreću nizbrdo. Kao da se panično pita što sad, Levitt ubrzo počinje pribjegavati ponavljanju navedenih režijskih i scenarističkih caka koje su već odradile svoju zadaću, pa sad svaki put gube na svježini i vrijednosti. Umjesto za istraživanje malih džepova američkog društva, naglašeno stereotipizirana karakterizacija likova postaje izlika za veselo, no isprazno glumačko forsiranje (Scarlett Johansson u posebnom je elementu dok mljacka žvaku i nazalno prede). U trećem činu, svjestan da se već neko vrijeme zapravo ništa nije dogodilo, Levitt uvodi deus ex machinu — lik tragične udovice s kojom Jon otkriva ljubav i zaboravlja porniće. Tako ova perolaka dramedija na holivudski uredan i čist način zaobilazi vlastitu temu i propušta priliku da ponudi makar poneki iole zanimljiv stav.
***
Ovaj tekst nastao je na Radionici filmske kritike Kinokluba Zagreb pod vodstvom Višnje Vukašinović.