MeToo? Get off my lawn!
U svom do sada predzadnjem ostvarenju Clint Eastwood odaje počast izumirućoj vrsti. André Posmodi piše o filmu The Mule Clinta Eastwooda.
MeToo? Get off my lawn!
The Mule, Clint Eastwood, 2020.
U svom do sada predzadnjem ostvarenju Clint Eastwood odaje počast izumirujućoj vrsti
Gotovo da je nemoguće u današnje doba otvoriti novine, časopis ili upaliti televiziju a da ne naiđemo na markantne ali semantički poprilično difuzne i šuplje natuknice poput toxic masculinity,bijeli muškarci na pozicijama moći i slične, većinom nastale i popularizirane 2017. godine u jeci pokreta „MeToo“, koji je ubrzo uzeo zamah i pretvorio se u, blago rečeno, dogmatični osvetnički pohod usmjeren protiv svega što se donedavno smatralo normalnim i uobičajenim. Posljedice istog uočljive su na svakodnevnoj bazi u obliku difamatorskih optužbi za navodni rasizam, sexizam i homofobiju, preko suvremenog oblika ostracizma nazvanog cancel culture, sve do najave Akademije nadležne za dodjelu Oscara da će budući pobjednici morati udovoljiti pomodnom diktatu različitosti iliti diversityu.
Uzevši sve ovo u obzir predzadnji se film velikog glumca ali još većeg redatelja Clinta Eastwooda The Mule dojmi kao hommage bezbrižnom i po mnogoćemu opuštenijom minulom vremenu, no prije svega kao melankoličan oproštaj od tradicionalnog poimanja muževnosti. Poput svojih preteća Johna Forda i Howarda Hawksa, Eastwood spada u kategoriju autora klasičnog Hollywooda koji su usprkos činjenici da većinom nisu sudjelovali na pisanju scenarija razvijali vlastiti filmski rukopis njegujući pri tome decentan redateljski stil bez ekstravagantnih postupaka, no prepoznatljivi na osnovu odabiru tema i motiva.
Žanrovski oscilirajući između filma ceste i drame The Mule nastavlja siže starijeg pojedinca u raskoraku sa svojim vremenom, poznat prije svega iz svog remekdjela Gran Torino čiji je scenarist Nick Schenk zaslužan i za ovo ostvarenje. Glavni je junak filma Earl Stone, nekadašnji florist koji iz financijskih razloga igrom slučaja počinje raditi kao kurir za meksički narkokartel, postavši mula iz naslova. Zabavan i šarmantan, no nažalost previše sklon nonšalantnosti i nemaru, Stone – Eastwoodov alter ego - je muškarac koji se, svjesno ili nesvjesno, oglušio na znakove vremena, ali i potrebe svojih bližnjih. Ignorirajući u početnoj sekvenci nastanak interneta lapidarnom opaskom „Internet? Kome to treba?“ i zaboravljajući vjenčanje svoje kćeri, ubrzo ostaje bez posla budući da je njegova branša prešla na online prodaju, te konačno gubi kontakt sa svojom obitelji. Preuzimavši ulogu kurira Earl je Stone, htio ne htio, prisiljen izaći iz svoje čahure i prvi puta susresti se sa sadašnjošću. Nepripadavši ni jednom svijetu više, njegova zamjenska obitelj postaju, koliko god čudno zvučalo, upravo vođe kartela koji jednako slijede zastarjeli kodeks časti i povjerenja, te glavni istražitelj FBI-a, kojeg u dojmljivoj kratkoj epizodi pokušava zaštititi od istih životnih grešaka. Prateći njegove ture isporuke droge po Srednjem Zapadu, tijekom kojih se Stone ogriješi o sve sakrosanktne odredbe političke korektnosti, film štoviše poprima svojevrstan pikarski element. Nezaboravan će, bar meni, nadasve ostati kratki putni susret sa crnačkom obitelji, koji u jedva jednoj minuti sažimlje skoro sve nedaće današnjice: same po sebi nevine riječji i mišljenja koja preko noći postaju tabuizirani, te nesamostalni i djetinjasti muškarci u kratkim hlačama koji više nisu ni u stanju mijenjati gumu na autu a da ne potraže pomoć na sveprisutnom mobitelu. Osim kratkog prologa i epiloga The Mule uglavnom je strukturiran u dvanaest kurirskih vožnji, svojevrsnog križnog puta ka iskupljenju, u kojem se Stone na kraju pomiri sa svojom familijom te svjesno traži pokoru iako je mogao ostati oslobođen od optužbe. Iz ptičje perspektive snimljeni završni kadar doduše zatvorenog ali moralno neporaženog Clinta Eastwooda koji, nakon što je brižljivo orezao svoje zbog krhkosti voljene graničice, staračkim koracima hoda po dvorištu kaznionice, ostat će jedan od najdirljivijih trenutaka svjetske kinematografije.
Mimo svoje nakane portreta okorjelog nesuvremenika, film prikazuje i klasičnu Ameriku koja je će kad tad nestati. Seersucker odjela, pickup automobili, beskrajni autoputevi, Tin Pan Alley šlageri i hamburgeri možda su zastarjeli klišeji, no tko ostaje imun na njih, osoba je bez srca. Jednako kao što je Earl Stone - nesputani kamen koji hrabro prkosi vremenima - izumirujuća vrsta, životno je djelo njegovog tvorca Clinta Eastwooda posljednje živuće svjedočanstvo filmskog jučerašnjeg svijeta. Nadajmo se da će se ovaj velikan još dugo buniti protiv umiruće svijetlosti.
André Posmodi
Tekst je nastao na radionici Filmske kritike i analize održane u Kinoklubu Zagreb.