#MILLENIAL STRUGGLES
Izazovi odrastanja u novim coming of age filmovima za milenijalce. Ana Krmek piše o filmovima Najgora osoba na svijetu i Cha Cha Real Smooth.
Najgora osoba na svijetu, Joachim Trier, 2021.
Cha Cha Real Smooth, Cooper Raiff, 2022.
Izazovi odrastanja u novim coming of age filmovima za milenijalce
Odrastanje je za filmaše uvijek inspirativna tema pa ne čudi da je povijest filma bogata ostvarenjima koja koriste ovaj predložak, od Truffautovih 400 udaraca preko Nicholsovog Diplomca, do Andersonove Licorice pizze. Iako je odrastanje za svakog individualno iskustvo, ono je istovremeno i vrlo univerzalno pa se svaki (odrasli) gledatelj lako poistovjećuje s iskustvima likova koji prolaze formativno razdoblje. Priča o čovjeku koji se bori da odraste nije nova, ali kada autor uspije prenijeti autentične emocije karakteristične za taj proces, ona uvijek može biti aktualna i originalna. S druge strane, neautentičan prikaz sazrijevanja može staviti film u kategoriju potpunog promašaja.
Upravo to smo vidjeli u novijim filmovima Cha Cha Real Smooth (2022) i The Worst Person in the World (2021), pri čemu potonji uspješno prenosi autentično iskustvo milenijalaca, a Cha Cha ulazi u drugu kategoriju. Ova dva filma pripadaju skupini Coming-of-Age filmova za milenijalce koji obuhvaćaju i razdoblje post adolescencije pa se tako protagonisti (Andrew i Julie) formiraju i pronalaze sebe u kasnim dvadesetima i ranim tridesetima.
Julie (Najgora osoba na svijetu) je mlada žena na pragu tridesetih koja nikada nije ostala predana jednoj stvari. U brzo montiranom prologu, doznajemo da se u ranoj mladosti nekoliko puta reinventala. Najprije je studirala medicinu, zatim se kratko prebacila na psihologiju dok nije shvatila da ju više zanima fotografija, ali joj je i to s vremenom dosadilo pa se zaposlila u knjižari povremeno se baveći pisanjem, među ostalim, eseja “Oralni seks u doba #MeToo pokreta”. Julie je u stabilnoj vezi s uspješnim, 15 godina starijim piscem Akselom, no nakon što on počne razmišljati o djeci, što je za Julie još uvijek u sferi "možda jednog dana", njihova veza postaje još jedna stvar od koje ona odluta. Jedne noći nepozvana upada na svadbu gdje upoznaje šarmantnog baristu Eivinda. Njih dvoje provode noć flertujući i testirajući koliko intimni mogu biti, a da ne prevare svoje partnere. To se pokazalo gorim od varanja pa se ubrzo upuštaju u vezu. Julie međutim ni ovdje ne pronalazi stabilnost pa još jednom mijenja svoj život te je na kraju filma sama, s novom frizurom i novim poslom.
Cha Cha Real Smooth također prikazuje jednog milenijalca koji pokušava odrasti i pronaći svoje mjesto u društvu. Nakon završenog fakulteta, Andrew se vratio kući i njegov život ne izgleda glamurozno. Živi s mamom i očuhom, dijeli sobu s mlađim bratom i radi u lokalnom fast food restoranu. Na jednoj proslavi bat mitzve uspije animirati sramežljive tinejdžere pa ga židovske mame službeno angažiraju kao „party startera“ za bar i bat mitzve svoje djece. Na toj proslavi upoznaje i Domino, majku autistične djevojčice s kojom se ubrzo duboko poveže.
Dok je Najgora osoba na svijetu film o svakom milenijalcu, usmjeren na prikaz iskustva i osjećaja izgubljenosti u vlastitom životu ne mareći pritom za dobrotu svog protagonista i ispravnost njegovih postupaka, Cha Cha Real Smooth je u tom smislu potpuno podbacio. Redatelj ovog filma, koji je ujedno i njegov scenarist, producent i glavni glumac, nije imao namjeru predočiti autentično iskustvo odrastanja već se, očigledno zaljubljen u svog junaka, nimalo suptilno usredotočio na njegovo glorificiranje. Andrew je prikazan kao dobroćudan mladić koji želi raditi za nevladinu organizaciju i izliječiti ljude svojom dobrotom i pozitivnošću. Međutim, na kraju se ispostavilo da nitko od njegovih bližnjih nije trebao spašavanje. Niti je Domino, koja boluje od depresije, trebala spašavanje od zaručnika, niti je Andrewova majka, koja boluje od bipolarnog poremećaja, trebala spašavanje od muža. Film ne pokušava prikazati ni ovu ni bilo koju drugu Andrewovu ružnu stranu, već za njega traži divljenje i suosjećanje.
S druge strane, Najgora osoba na svijetu ne boji se prikazati Julie kao izgubljenu, „messy“ ženu. Takvu ženu već smo imali prilike vidjeti u filmovima Grete Gerwig Frances Ha i Ladybird te u serijama Girls Lene Dunham i Fleabag Phoebe Waller-Bridge. Ona je tipična pripadnica generacije milenijalaca koja se bori s transformacijom iz djevojke u ženu (kako je to davno opjevala Britney Spears u svojoj pjesmi I'm Not A Girl, Not Yet A Woman). Ova transformacija bila je puno jasnija prije nekoliko desetljeća kada je „normalan“ slijed, nakon završenog obrazovanja, bio brak, djeca i karijera, pri čemu je idealan scenarij ostvariti sva tri elementa, ali svakako barem jedan. Danas su žene oslobođene tereta ovog izbora i imaju puno više vremena i opcija postati ono što žele biti, ali čini se da je pritisak da to učine veći nego ikad. Ovaj pritisak sjajno je prikazan u jednoj sceni kada Julie slavi trideseti rođendan i promatra svoju baku koja je u tim godinama glumila u Norveškom nacionalnom kazalištu i odgajala troje djece. Julie je svjesna da je blagoslovljena slobodom nezamislivom njezinim precima, ali ona ne može odlučiti što će napraviti s tim blagoslovom.
No Julie simbolizira i nešto više od „messy“ žene, ona je manifestacija strahova koje cijela njezina generacija osjeća u procesu integracije u društvo. Je li bolje odabrati studij koji će mi pružiti financijsku sigurnost i visoku društvenu poziciju ili onaj koji će mi omogućiti kreativno razvijanje? Što ako želim ostaviti sve opcije otvorene? Što ako uopće nemam nikakve ambicije, ciljeve i planove? Kako ispuniti vlastita očekivanja? Kada sam spreman imati djecu? Je li bolji partner onaj koji mi pruža stabilnost ili onaj koji mi pruža izazov? Trebam li prekinuti vezu? Što ako se na kraju pokaže da je ta osoba bila najbolji izbor?
Cha Cha Real Smooth nudi vrlo simplificiran odgovor na egzistencijalna pitanja. Uvjerava gledatelje da je svijet hladan i okrutan, ali da može biti puno bolji uz dobre i posebne ljude poput Andrewa. Ostali likovi, koji su načelno puno zanimljivi i kompleksniji od njega, ne dobivaju dovoljno prostora u filmu pa su teme mentalnog zdravlja, iako vrijedi pohvaliti njihovo uključivanje u film, samo površno zahvaćene i to u svrhu Andrewovog razvoja. Tako gledatelji ne doznaju ništa o problemima s kojima se Domino nosi, njezinom braku ili životu samohrane majke. Ona je tu samo kao prelijepa žena u nevolji, koju Andrew pokušava spasiti iako joj spašavanje ne treba. Drugim riječima, jedina svrha sporednih likova u ovom filmu svodi se na potvrđivanje Andrewovih vrlina.
Najgora osoba na svijetu pokazuje da sporedni likovi mogu dati vrijedan doprinos filmu. Tako u liku Aksela opažamo tjeskobe čovjeka koji se zatekao u srednjim godinama života. U jednoj od završnih scena, on se suočava s vlastitom smrtnošću i prisjeća se odrastanja u vremenima kada su ljudi fizički posjedovali knjige i albume. I lik Eivinda je važan (toliko da i ime filma dolazi od njegove izjave) pa u jednoj sceni otkriva da se osjećao kao najgora osoba na svijetu kad se počeo udaljavati od svoje djevojke zbog njezinih novootkrivenih ekološki osviještenih težnji za održivošću.
Uspoređujući ova dva filma kroz kontekst romantičnih odnosa među likovima, opet ćemo se uvjeriti u nadmoć Najgore osobe na svijetu. U jednoj od najneobičnijih sekvenci u filmu, Julie “zamrzne” Aksela i cijeli Oslo kako bi mogla provesti vrijeme s Eivindom. Ona prolazi pokraj automobila zaustavljenih nasred ceste, ljudi zaglavljenih na mjestu usred šetnje, vožnje biciklom i maženja u parku i trči kroz grad kipova u zagrljaj Eivindu. Ima li boljeg načina prikazati zaljubljenost nego da je sve oko vas stalo? S druge strane, odnos između Andrewa i Domino je neuvjerljiv i bez ikakve kemije, možda upravo zbog činjenice da je Domino više objekt žudnje nego stvarna osoba.
I Najgora osoba na svijetu i Cha Cha Real Smooth uvjeravaju nas da je odrastanje za milenijalce složeno i teško. Na egzistencijalna pitanja tko smo, kako saznati što želimo i kako postati osoba koja želimo biti Najgora osoba na svijetu ne trudi se dati odgovor, već nudi autentičnu manifestaciju iskustva samog postavljanja tih pitanja, dok Cha Cha Real Smooth daje odgovor s motivacijskog plakata: samo budi dobar i budi svoj. Kao Andrew.
Ana Krmek
Tekst je nastao na radionici Filmska kritika i analiza pod vodstvom Višnje Pentić Vukašinović i Darija Devića.