Preminuo Dušan Makavejev
Srbijanski redatelj Dušan Makavejev preminuo je 25. siječnja u Beogradu, u 87. godini. Bio je jedan od osnivača jugoslavenskog filmskog crnog vala, a međunarodni uspjeh postigao je filmom 'Čovek nije tica' iz 1965.
Srpski redatelj Dušan Makavejev preminuo je 25. siječnja u Beogradu, u 87. godini. Bio je jedan od osnivača jugoslavenskog filmskog crnog vala, a međunarodni uspjeh postigao je filmom Čovek nije tica iz 1965. Rođen je 13. listopada 1932. u Beogradu, gdje je diplomirao psihologiju i filmsku režiju. Djelujući 1950-ih u Kino-klubu Beograd, afirmira se kao jedan od najistaknutijih filmskih amatera u SFRJ (npr. kratkometražni film Antonijevo razbijeno ogledalo, 1957).
Početak njegove karijere smješta se u 1954. kada je poznati arivist i sineast Herni Langlois u beogradski Kino klub donio kolekciju filmova. Makavejev je odrastao gledajući filmove europskog i ruskog socijal-realizma, ali kada se prvi put susreo s filmovima Jeana Vigoa i Renea Claira shvatio je da film može biti razigran, zabavan, a istovremeno i ljut. Amaterski rad je počeo u Kino klubu Beograd 50-ih godina, profesionalni nastavio u produkcijama Zagreb filma, a posljednje cjelovečernje filmove snimao je u međunarodnim koprodukcijama.
Prvi cjelovečernji igrani film Čovek nije tica (ljubavni film) snima 1965. Tim djelom, s radnjom u rudarskom gradiću (Bor), očituje većinu glavnih značajki svoje karnevaleskne poetike: aranžirano supostavljanje dokumentarnih i igranih dijelova, nesputan vizualni stil s čestom uporabom kamere iz ruke, razigranost, ironiju, bizarne detalje, političku i erotsku provokativnost. Strukturalno razrađenije i slojevitije sljedeće je ostvarenje – Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT (1967), kolaž humornoesejističke intonacije, s radosno-tragičnom ljubavnom pričom u središtu, kreativni vrhunac njegova opusa, u kojemu posebno imponira tečno spajanje najraznovrsnije filmske građe te virtuozno kronološko podvajanje priče, kojim ona zadobiva i osobine trilera. Sljedeći film Nevinost bez zaštite (1968., Srebrni medvjed i nagrada međunarodne kritike u Berlinu) svojevrstan je popartistički ready-made: u središtu strukture je istoimena, izvedbeno šarmantno diletantska filmska melodrama akrobata D. Aleksića iz 1942., nadopunjena dokumentarnim prizorima iz tog vremena te razgovorima s članovima Aleksićeve ekipe.
W. R. Misterije organizma najradikalniji je primjer njegova kolažno-esejističkog prosedea, dok je francusko-zapadnonjemačko-kanadska koprodukcija Sweet Movie (1974) najradikalniji iskorak u propitivanju seksualnosti, što je također njegova stalna preokupacija.
1973. godine zbog političkih reakcija na W. R. Misterije organizma emigrirao je iz zemlje. Nije time bio ogorčen te je 1975. u intervjuu Rogeru Ebertu izjavio da i dalje misli da je filmski sustav u Jugoslaviji dobar. Ebert je tada spomenuo Sweet movie kojemu je taj isti sustav odbio dati potporu, na što Makavejev izjavljuje “Sustav je dobar… ali ja sam ipak previše".
Uspoređujući ga sa Godardom, Bertoluccijem i Kubrickom kao redateljima koji su obilježili možda i najznačajniji period u kinematografiji (šezdesete i sedamdesete godine 20. st.) Basil Wright je u svojoj povijesti filma zaključio da je Makavejev “izumio svoju vlastitu tehniku fillmskog kolaža” i da u kinematografiji nije postojalo ništa slično filmu W. R. Misterije organizma još od Eisensteinovog Štrajka, Dovženkove Zvenigore i Buñuelovog Zlatnog doba.
„Makavejev je subverzivno i anarhično i duhovito primjenio postupke avangardnog i eksperimentalnog filma na političke priče“, rekao je povodom njegove smrti Ivan Velisavljević, dramaturg i urednik arhive medija u Domu kulture Studentski grad.
“Kvalitetom i značajem svoga opusa, Makavejev daleko prevazilazi davni trenutak polovine XX veka kada je svoju stvaralačku avanturu započeo. Iz konteksta jugoslovenskog crnog talasa i neoavangarde s početka 60-ih, njegova filmska estetika lako se „preliva“ i pomera u budućnost, postajući jedna od najsmelijih anticipacija postmodernističke poetike ……Promišljajući i kreirajući vlastito delo, Dušan Makavejev neprekidno je u potrazi za nepatvorenom pozicijom homo ludensa, detinjeg bića igre, slobodnog da beskompromisno ruši šablone odraslog, kalkulisanjem i navikom ukalupljenog sveta. Zato su njegovi filmovi uvek i poziv upućen gledaocu, onom infantilnom carstvu slobode, nesputanosti i nekonvencionalnosti koje je, verujemo, još uvek sačuvano ‘daleko u nama’, kako bi rekao Vasko Popa. Napisao je o njemu Srđan Vučinić u knjizi Portreti: 24 sličice u sekundi.
2012. Godine povodom 80. rođendana Dušana Makavejeva posvećeno mu je jedno izdanje programa Kratki utorak. Prema želji samoga redatelja, filmska večer započela je projekcijom dokumentarno-eksperimentalnog Zahoda kinoklubaša Mihovila Pansinija iz 1963, koji je pionir hrvatskog alternativnog filma i osnivač legendarnog GEFF-a posvetio Makavejevu. Tada je također prikazan i jednosatni dokumentarac Misterija Makavejev (2011) beogradskog redatelja Dragomira Zupanca (u produkciji Radiotelevizije Srbije), kolažni portret redatelja u kojem se pojavljuju mnogi akteri poletnih filmskih 50-ih, turbulentnih 60-ih i 70-ih, ali i kasnijih desetljeća koji su pratili tu scenu ili u njoj sudjelovali. Dokumentarac možete pogledati na linku ispod teksta.
Misterija Makavejev
Nicely Offensive - Dušan Makavejev interviewed by George Melly
Izvori:
https://www.rogerebert.com/balder-and-dash/dusan-makavejev-1932-2019
http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=999&fbclid=IwAR3FP_7gv78Z3VekYRREECuQ_OQeXt8UwSuPVhaTytg4ElXQRmuw_uODQyM
https://www.danas.rs/kultura/dusan-makavejev-da-zacutimo/
https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/dusan-makavejev-odlazak-pionira-crnog-talasa-u-jugoslaviji/
https://naslovi.net/2017-06-08/arte/branislav-dimitrijevic-slatki-film-dusana-makavejeva/20090102
https://www.tportal.hr/kultura/clanak/preminuo-kultni-redatelj-dusan-makavejev-20190125
https://lwlies.com/articles/rip-dusan-makavejev-yugoslav-cinema-black-wave/
https://www.facebook.com/branislav.dimitrijevic.33/posts/1976364402411753
https://www.rogerebert.com/interviews/interview-with-dusan-makavejev
https://www.tportal.hr/magazin/clanak/misterija-makavejev-u-kinu-tuskanac-20121004/print
„Da bi bili oslobađajući, filmovi ne moraju da budu puni nekih krika i nekih pesnica i nekih pokreta. Film prosto treba u sebi da ima neku ležernost. I ako to ima nekog duha, to postaje subverzivno… Onda počinju da ti se javljaju neki gnjavatori čiji je zadatak da zabranjuju filmove. To je znak da je film uspeo, da si poremetio neke stvari i da oni moraju da se brane.“
„Cilj mojih filmova je da ljudi u sebi prepoznaju ono što kod drugih ljudi ne prihvataju.“
Dušan Makavejev