Prvo predavanje Filmske čitanke | Mihael Željko Crnčec: Evo što se dogodilo s Baby Jane!
Ovogodišnje izdanje Filmske čitanke, nazvano S druge strane zrcala, organizira seriju besplatnih javnih predavanja koja su objedinjena temom odnosa psihoanalize i filma. Predavanje Mihaela Željka Crnčeca održati će se u subotu, 12.9. u 19 h u Kinoklubu Zagreb
Mihael Željko Crnčec: Evo što se dogodilo s Baby Jane!
U romanu Christophera Isherwooda The World in the Evening (1954), inače jednom od prvih tekstova koji nudi natruhu definicije campa, pronalazimo sugestiju da je Freud usavršio tzv. psychocamp. Iz ovoga možemo iščitati da je Freudova psihoanalitička teorija – njezin jezik, kao i sama psihoanalitična situacija – dovoljno teatralna, pretjerana, kićena i stilizirana da bi se mogla opisati kao camp. U tom pogledu, ono što je campu kod psihoanalize privlačno prije svega je njezin stil, dok je bilo kakva „istina“ o svijetu sasvim sporedna stvar. Camp je kao prije svega vizualni fenomen poseban simbiotski odnos ostvario s filmom, i to pogotovo onim stilovima koji se – često retroaktivno – promatraju kao posebno artificijelni i stilizirani, pa onda i smiješni. Ovaj će rad poseban fokus staviti na odnos campa i filmova strave i užasa. Međutim, ogledni primjeri za odnos komike, psihoanalize i hororaca neće biti očekivani šund hororci („toliko loši da su dobri“), nego filmovi koji se smatraju pripadnicima žanra elevated horror: Trenutak nestajanja (2025) i Barbarin (2022) Zacha Creggera, Supstanca (2024) Coralie Fargeat i trilogija X (2022–2024) Tia Westa. Crpeći iz tradicije psycho-biddy filmova, žanra inače omiljenog među uživateljima campa, ovi filmovi – čiji se temeljni zapleti, kao u inauguracijskom tekstu psihoanalize Studije o histeriji, konfiguriraju oko ženske nesreće – uspostavljaju kompleksne odnose između smiješnoga i ozbiljnoga ne samo u sadržaju nego i u stilu, pri čemu psihoanaliza nije samo koristan alat za analizu komičnog i onoga što smijeh potiskuje, nego i sama postaje jezik komičnoga i medij campa.
Mihael Željko Crnčec završio je diplomski studij anglistike i komparativne književnosti te preddiplomski studij germanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je na teme iz filma (autorefleksivnost u suvremenom Hollywoodu) i popularne kulture (američke glumice i štovanje diva). Povremeno piše kazališne kritike za Kulturpunkt, a režira, glumi i piše dramske tekstove u Teatru Venera. Autor je i redatelj predstava Ljubav na odru (2024), Gorke suze bradate Venere (2025), Grozomira! (2025) i Indiskrecija (2026).