Retroamaterizam: Željko Radivoj
“Posljednjeg pravog amatera hrvatskog filma” donosimo vam u projekcijskoj dvorani KKZ-a u petak, 22.3. u 20 sati.
Prema riječima velikog Mihovila Pansinija, za prikaz povijesnog razvoja KKZ-a nije nužno imati iscrpan arhiv, gomilu stručnjaka s masom autentičnih izvora i podataka, pa čak niti vjerodostojno pamćenje – “dostaje samo napor obnavljanja duševnog stanja iz tog doba”. Naš projekt rovanja po baštini Kinokluba nastavljamo upravo u tom smjeru i pokušavamo napipati kakva su to “duševna stanja” pratila generacije kinoklubaša od 1960-ih naovamo, što ih je gonilo na stvaranje, eksperimentiranje i njegovanje autorskih poetika – zanesenjaštvo, “viši poziv” ili ipak neka malo kompleksnija dijagnoza?
Naš sugovornik ovog puta živuća je legenda hrvatske eksperimentalne produkcije i dobitnik Nagrade za dostignuća u amaterskom filmu na ovogodišnjem, 12. Gledalištu Kinokluba Zagreb, Željko Radivoj. Kao filmski autor i kinoklubaš Radivoj djeluje još od sredine šezdesetih i razdoblja GEFF-a, Genre Film Festivala, tijekom kojeg ostvaruje niz zapaženih i nagrađivanih ostvarenja (“Crveno i crno”, “Mr. Chip's , to smo mi”, “Iris”...), ali i brojna produktivna poznanstva. Jedno od najproduktivnijih svakako je ono s Tomom Gotovcem, na čijim je filmovima često surađivao kao snimatelj, montažer i asistent režije. Sredinom 1990-ih postaje stručni suradnik u Hrvatskom filmskom savezu i započinje svoju seriju kratkih videozapisa jednostavno nazvanu – “Zapisi”.
“Zapisi” se u suštini bave hvatanjem pojedinih trenutaka: prijateljskim razgovorima kraj, preko i oko šanka čiji su akteri najčešće Gotovac i drugi velikani vizualno-umjetničke scene, umjetničkim performansima u zagušljivim kulturnjačkim jazbinama, ali i onim svakodnevnim, koje izvode dalji ili bliži poznanici prilikom nasumičnih susreta na ulici. Radivoj se pritom ne zamara puno kategorijama dokumentarnog zapisa ili eksperimentalne forme, fokusirajući se umjesto toga na ono što svaki zabilježeni trenutak čini filmskim.
Selekciju iz filmografije ovog hiperplodonosnog filmskog entuzijasta, razgovor o mutirajućim duševnim stanjima hrvatskog filmskog amaterizma, kao i Radivojevo očitovanje o nedavno mu nadjenutoj tituli “posljednjeg pravog amatera hrvatskog filma” donosimo vam u projekcijskoj dvorani KKZ-a u petak, 22.3. u 20 sati.