Rezervirano za muškarce
Pročitajte još jednu kritiku nastalu na KKZ-ovoj Radionici filmske kritike i analize održanoj na proljeće 2017. pod mentorstvom Višnje Vukašinović i uz asistenturu Daria Devića. Osvrt o filmu ‘Noćne životinje’ (SAD, 2016.) redatelja Toma Forda napisala je Martina Jurišić.
Pročitajte još jednu kritiku nastalu na KKZ-ovoj Radionici filmske kritike i analize održanoj na proljeće 2017. pod mentorstvom Višnje Vukašinović i uz asistenturu Daria Devića. Osvrt o filmu ‘Noćne životinje’ (SAD, 2016.) redatelja Toma Forda napisala je Martina Jurišić.
Drugi film Toma Forda neuspio je pokušaj subverzije klasičnog poimanja muško-ženskih odnosa. Ljudski su odnosi uvijek dobar izvor promišljanja o društvenim normama i ideologijama koje ih prožimaju pa tako i neuspjela ljubavna priča može biti temelj za propitkivanje rodne problematike, kao što je slučaj s najnovijim filmom Toma Forda, Noćnim životinjama.
Susan (Amy Adams), uspješna vlasnica galerija i Edward (Jake Gyllenhaal), neostvareni pisac, bivši su supružnici. Nakon gotovo dva desetljeća ponovno stupaju u kontakt kada Susan poštom primi Edwardov prvenac. Uvođenjem romanesknog elementa, Ford stvara tri priče nastale spajanjem književne fikcije s fikcijom filma: radnja u romanu, Susanino prisjećanje na njihov propali brak te sadašnjost u kojoj se sve navedene priče isprepliću. Čitajući roman, Susan prolazi kroz proces identifikacije: "Znao me je zvati noćnom životinjom". Identifikacija se dodatno potvrđuje otkrivanjem razloga raspada braka: njezino odbacivanje Edwardove ljubavi i njihovog djeteta, odluka je kojom Susan u Edwardovoj imaginaciji postaje figura čudovišta.
Uz poigravanje s identitetima gdje se racionalnost pripisuje ženi, a emocionalnost muškarcu, film uvodi i pitanje odnosa moći u ljubavnim vezama pri čemu je muškarac klasno, identitetski i emocionalno podređen. Susanin izbor odraz je njezine moći nad Edwardom koji je, za razliku od nje, dublje emocionalno involviran pa stoga i ovisniji. Edward zadobiva moć desetljeće kasnije, sublimacijom zbilje u roman kojemu je Susanina odluka poslužila kao temelj izgradnje fikcionalnih čudovišta. No zadobivanjem privremene i prividne moći ne postiže se katarza, a završna sekvenca interpretacijski je dvoznačna: znak osvete ili znak dobročinstva kojim se daje prilika Susan da shvati i ubije čudovište, kao što je to Edward učinio u književnom protusvijetu.
Dajući moć ženi, Ford pokušava na subverzivan način prikazati društvene uloge i rodne odnose, no bez uspjeha. Susanino shvaćanje da joj je moć donijela i nesretan život ukazuje samo na to da kršenje propisanih normi i ideologija ima određene posljedice. Perpetuiranjem ustaljenih patrijarhalnih obrazaca Noćne životinje postaju još jedna podsjetnik na to da su moć, mogućnost izbora i sreća rezervirani samo za muškarce.
Radionica filmske kritike Kinokluba Zagreb, proljeće 2017., mentorica Višnja Vukašinović, asistent Dario Dević.