hr/en

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.

Kritika
04. lipnja 2021.

Težina izmjenične komunikacije

Tekst Daria Pavičića o filmu Kako razgovarati s mamom Dalije Dozet nastao na Kritičarskom inkubatoru na 14. Gledalištu KKZ-a.

Težina izmjenične komunikacije

Kako razgovarati s mamom

r. Dalija Dozet

Trajanje: 11 minuta

Čak i odsustvo sadržaja ponekad je sam sadržaj, u smislu da šalje određenu poruku. Tako u ovaj biografski kratkometražnu film ulazimo preko potpuno crne pozadine, dok nas nam naratorica predstavlja svoje viđenje govora i razgovora, nosivih motiva filma. Kroz primjer retrospektive jednog putovanja u Kinu, upoznaje nas sa svom dubinom i nepremostivošću koju ponekad osjeća u komunikaciji s majkom, pošto „mama ne priča o tome kako se osjeća, ona govori o tome što je doživjela“.

Osnovni ton i atmosfera koja prožima film grade se kroz biografske interesne točke zajedno s izmjenjivanjem prizora urbanog i prirodnog krajolika Kine. Govor u prvom licu odvija se naizgled isprekidano, dok se sukladno s njim izmjenjuju kadrovi dokumentiranih uspomena. Naratorica svojim uglavnom monotonim glasom, ali u ozbiljnom i fokusiranom tonu, rečenicu po rečenicu, izlaže isječak iz povijesti tog toliko značajnog odnosa, dok stari isječci iz dokumentarnih filmova o planinama i zemljotresima reflektiraju emotivna stanja. Ni u jednom prizoru mama se ne obraća kćeri, ni obrnuto, što dodatno portretira komunikacijsku barijeru koja je nastala unatoč (ili upravo zbog?) fizičke bliskosti kojom je film toliko obilježen.

Priča o nemogućnosti razgovora s mamom priča je o obitelji, i o razumijevanju kojem su ponekad potrebne godine da se upotpuni. Priča o tome kako u sebi počinjemo vidjeti svoje roditelje, i kako ne razumijemo baš što to znači za nas. Tu se film i završava, prije nego se na taj trenutak spoznaje o sličnosti s roditeljem išta može nadovezati i ostaviti ga u okviru nekog uobičajenog tumačenja. Valjda je taj ostatak, ta nesigurnost i slojevitost u vezi onoga što nas gradi ono što nam život čini zanimljivim. Zato od sebe ponekad dobijemo stvari koje ne očekujemo i ne možemo predvidjeti. 

Dario Pavičić