Ti, ja i Chantal: U dijalogu sa Chantal Akerman
Kinoklub Zagreb i kino Kinoteka pokreću „Ti, ja i Chantal“, naprednu filmsku radionicu, tijekom koje će filmski autori osmisliti i realizirati kratkometražni film u dijalogu s opusom legendarne filmske autorice Chantal Akerman.
Sudjelovanje u radionici uključuje redovito posjećivanje projekcija, sudjelovanje na filmskim analizama te tjedne zadatke, u kojima će se istraživati pojedine teme iz Akermanina opusa, s ciljem realiziranja vlastitog autorskog filma.
Voditelji radionice su filmska autorica Iva Gavrilović, i Mario Kozina, voditelj filmskih programa u Kinoteci. Rezultat radionice su autorski filmovi koji će se prikazati na Gledalištu Kino kluba Zagreb u svibnju 2022.
Radionica je besplatna, a tokom iste svi polaznici imaju osiguran i beslatan ulaz na sve projekcije u sklopu ciklusa u Kinoteci.
Prijave su otvorene do 2.ožujka 2022. na radionice@kkz.hr a prijaviti se može sa:
Kratkom biografijom
Motivacijskim pismom
Linkom na prethodni filmski rad
O tematskom ciklusu i Chantal:
Od 2. ožujka do sredine travnja u zagrebačkom kinu Kinoteka održat će se tematski ciklus posvećen belgijskoj autorici Chantal Akerman, autorici niza antologijskih ostvarenja čiji utjecaj na kinematografiju seže do današnjih dana. Chantal Akerman imala je samo 18 godina kada je snimila svoj prvi film, Spalite moj grad (1968), koji je zahvaljujući svom crnom humoru i anarhičnoj energiji postao antologijskim ostvarenjem kratkog metra. Nakon toga snimila je još četrdesetak filmskih i TV radova različitih vrsta, žanrova i formata, u rasponu od strukturalističkih i epistolarnih eseja pa sve do mjuzukala, slapstick i romantičnih komedija. Njezin najpoznatiji film, Jeanne Dielmann, 23 Commerce Quay, 1080 Bruxelles (1975), često se nalazi na popisima najboljih filmova svih vremena, a uvrštava ga se među pionire feminističkog filma i estetike slow cinema. Utjecaj Akermanina opusa i senzibiliteta može se pratiti u radovima autora diljem svijeta, od Claire Denis, preko Tsaija Ming-lianga i Apichatponga Weerasethakula, pa čak i regionalnih filmaša kao što je Dane Komljen.
Ono što je posebno zanimljivo kod Chantal Akerman je da je riječ o samoukoj redateljici: formalnu edukaciju na filmskoj akademiji INSAS u Bruxellesu napustila je nakon samo tri mjeseca studija, a svoje formativne godine provela je u avangardnim i modernističkim krugovima New Yorka 1970-ih, u kontekstu strukturalnih, underground i dnevničkih filmova Stana Brakhagea, Michaela Snowa, Jonasa Mekasa i Andyja Warhola, ali i suvremenog performansa, glazbe i plesa. Od navedenog je baštinila reducirani filmski jezik i stilski minimalizam, korištenje trajanja kao izražajnog sredstva, opservacijske metode snimanja te fluidan odnos prema identitetu i seksualnosti.
Kinoklubaško nasljeđe očituje se i u produkcijskoj konstrukciji njezinih radova, u kojima je ponekad i glumila zajedno s ostalim kolegama i prijateljima koji su sudjelovali u nastanku filma. No kinoklubaština se možda i najviše osjeti u nepresušnom interesu za istraživanjem izražajnih mogućnosti filmskoga medija, nesputanog produkcijskim, društvenim ili bilo kakvim drugim konvencijama, zbog čega je svojim opusom neprestano iznenađivala, otkrivala i inspirirala.