Veća od života
'Victoria' je promašeni amalgam nekoliko žanrova.
FILM: Victoria, r. Sebastian Schipper, 2015.
***
Polako se probijajući kroz masu rasplesanih tijela u noćnom klubu kamera se u uvodnoj (ujedno i jedinoj) sceni zaustavlja na djevojci koju će od tog trenutka pratiti ostatak filma. Taj lik naslovna je junakinja Victoria kojoj se u kadru vrlo brzo pridružuju četiri mladića u potrazi za zabavom. Prateći ih na ulicama Berlina kroz dijaloge koji se čine kao loša improvizacija, priča posve neočekivano mijenja smjer kada na nalog mafijaša grupa, kojem jedan od mladića duguje uslugu, opljačka banku.
Stavljajući gledatelja pred gotov čin, prirodno se nameće zaključak kako je način snimanja u ovom slučaju odabran zbog priče, premda se ona kako radnja odmiče sve više pretvara jedino u apologiju tehnike. Napušeni likovi koji kao da još nisu izašli iz puberteta te stupidni i opetovani dijalozi brzo stvaraju zamor koji se s protekom vremena pretvara u revolt. Određeni se dijelovi priče zbog tehnike snimanja i manjka discipline u režiji čine odviše rastegnutim te nas kao posljedicu toga, u trenutku kad radnja nakon jedne preduge scene (napokon) postaje napeta, za sudbine likova više nije briga. Zbog te ozlojeđenosti gledatelj postaje pretjerano svjestan neprekinutog kadra te se on pretvara u ometajuću akrobaciju. Kamera je neprestano tik uz protagoniste i ostaje uz njih sve do finala kad napokon prestaje s trzanjem i kruženjem te pušta glavni lik da ode. I taj manjak širine, tj. prostorna skučenost, također je produkt tehnike i ne može se čitati kao režijski postupak iz kojeg je moguće izvući neki dublji smisao.
Victoria je promašeni amalgam nekoliko žanrova: priča koja prvu polovicu filma prati grupu otkačenih mladih ljudi kasnije se pretvara u gangsterski triler i završava kao tragična ljubavna drama. Sve odrednice tih žanrova napuhane su do epskih razmjera i to se zbog manjka stilizacije čini naprosto nategnutim i lažnim – ili nimalo dirljivim.
Slijed događaja slijepo prati i karakterizacija zbog čega se ne stječe dojam kako naslovna Victoria spoznaje novu sebe i kroz reakcije postaje druga osoba zbog ekstremne situacije u kojoj se nalazi – evolucija odnosno deterioracija njezine ličnosti čini se jedino kao nuspojava uvjetovana fabulom i posljedica razrade lik(ov)a tek na licu mjesta. Bez nužne i temeljite pripreme prije početka snimanja Victoria zaslužuje samo priznanje za impresivan podvig.
***
Ovaj tekst nastao je na Radionici filmske kritike Kinokluba Zagreb pod vodstvom Višnje Vukašinović.