Zubato sunce ljubavi
Odsustvo ljubavi u pedesetima može biti opasna trauma koja vodi u nihilizam, kako nam prikazuje neromantična komedija 'Isabellino sunce' Claire Denis.
Odsustvo ljubavi bolno je u svim razdobljima ljudskog života, ali u pedesetima to je opasna trauma koja vodi u nihilizam. Kako od ove životne činjenice napraviti neromantičnu komediju s umjetničkom porukom?
Isabelle je pedesetogodišnja uspješna slikarica i razvedena majka kojoj umjetnost i majčinstvo nisu smisao života. U "ženskoj krizi srednjih godina" ona kreće u potragu za onim nečim. Ne zna što je to, ali nada se emotivnoj ispunjenosti, sreći, toplini, spokoju i – ljubavi. I tada kroz bijela vrata sa špijunkom i lancem ulaze gadljivi bankar koji naručuje bezglutenske masline s vrućom vodom, smušeni glumac izgubljen u prostoru i vremenu, mistični kustos, pa čak i bivši muž. Kao na traci, na kakvom intervjuu za posao, izmjenjuju se ridikulozni tipovi koje Isabelle cijedi kroz svoje emotivno cjedilo, ali napitak i nije baš ukusan. Ono što dobije baš je poput vodice za ispiranje usne šupljine koja se mora grgljati i na kraju ispljunuti.
Situaciju barem na trenutak spašava tipizirana scena susreta s neznancem u kojoj Isabelle pleše uz pjesmu Ette James: "Konačno mi je stigla ljubav…" Ovaj ironični stih zlurado je scenarističko upozorenje iz kojeg naziremo svu apsurdnost traganja za nečim nedostižnim.
Naoko jednostavnu filmsku priču uspješno prati jedinstveni rukopis kamere koja nizanjem krupnih planova kod gledatelja izaziva potrebu odmicanja od platna. Ona bombardira, ulazi nam u oči i nosnice, osjećamo njezin dodir u kosi. Krupni kadrovi imaju naglašenu simboličnu vrijednost jer prikazuju naivnu Isabelle kao lice s tjeralice otkrivajući nam intenzitet njezina unutrašnjeg života.
I zuji ta kamera do posljednje scene opskurnog razgovora koji se svodi na traženje smisla u magiji viska! Dovoljno komično da se nasmijemo, dovoljno tragično da se razljutimo. I kad već kreće odjavna špica, imamo potrebu protresti glavnu junakinju, osvijestiti je jer, pobogu, sunca nema! Ono je tek loša alegorija za životne prevare.
A ljubav? Iako potrebna, ona je i najnepraktičnija stvar na svijetu. Ljubav nije emocija već zdrava odluka uma. Tako nam šarmantno tvrdi Claire Denis.