Dodijeljene nagrade na 18. Gledalištu Kinokluba Zagreb
Nagradu Maksimilijan Paspa za najbolji amaterski film dobio je film Vez autorica Franke Štrkalj i Jelke Margarite Bogdanić
18. Gledalište održalo se od 28. do 31. svibnja u kinu Kinoteka. Na Gledalištu su prikazani svi filmovi članova Kinokluba Zagreb snimljeni u protekloj godini. Kinoklubaški autori i ove su godine predstavili raznoliku i svježu kolekciju amaterskih filmova svih žanrova – od dokumentarnih i eksperimentalnih, preko igranih do animiranih formi.
Tročlani veliki žiri u sastavu Nela Gluhak, Luka Gamulin i Janko Heidl dodijelio je Nagradu "Maksimilijan Paspa" za najbolji amaterski film dokumentarnom filmu Vez, autorica Franke Štrkalj i Jelke Margarite Bogdanić, uz sljedeće obrazloženje:
“Nepretenciozno razrađena dokumentarna struktura Veze istkana je osebujnim šarmom što odražava osobnost protagonistice privržene igli, koncu, tkanini, ručnom radu i tradiciji. Ružičasti kanji i tajanstveni francuski redatelj s lulom koji želi robu s greškom neočekivano se zgodno uklapaju u simpatičnu priču sa zagrebačke tržnice Dolac, pored drvenih stuba i Petrice Kerempuha. Izvezen sitnim vezom vesele stvaralačke igre, film još jednom podsjeća na to da se posvuda mogu naći podatne teme i motivi koje treba uhvatiti kamerom – samo ih valja prepoznati, kao što su to učinile Franka Štrkalj i Jelka Margarita Bogdanić.”
Članovi velikog žirija dodijelili su i posebna priznanja.
Janko Heidl dodijelio je priznanje filmu Ćaća autora Mateja Beluhana:
“Uspon i pad najmoćnijeg čovjeka u državi, kako svjedoči odlično istražen arhivski materijal. Fragmentarna kronologija opsjene u žustrom i gustom slikovno-zvučnom nizu. Kulješovljev efekt Hrvatske 21. st., u interpretaciji, izvedbi i zbilji. Sugestija i recepcija. Transformacija, preobrazba. Istine i laži. Obmana i zaštita. Prijateljsko uvjeravanje. Građani i njihovi interesi, novac u crnim torbama. Ćaća, dica te čekaju. Doviđenja i hvala na suradnji.”
Luka Gamulin posebno je priznao film Ruke, autora Elvire Happ i Mihaela Bosaka:
“Film Ruke me se dojmio svojom jednostavnošću i ritmom, stvarajući razigrani svijet kroz vizualnu ekonomičnost i maštovitu upotrebu zvuka. Kreativna i taktilna zvučna slika, postignuta kombinacijom stvarnih i sintetskih zvukova, oblikuje animacijsku kvalitetu filma. Kroz tu zajedničku kinetiku, svijet filma se mijenja, razgovara, svađa i miri, a mene je film podsjetio na estetiku starih crtića poput A je to! i stop animacije Normana Mclarena. Ruke ne pričaju priču u klasičnom smislu, ali ostavljaju jak dojam – apstraktnu i originalnu zvučno-vizualnu minijaturu.”
Nela Gluhak dodijelila je priznanje filmu Šljašćenje autorice Maje Vuković:
“Hipnotizirajuć, šaren, pamtljiv, upečatljiv. Lava lampe i dugine boje koje se razlijevaju po ekranu. Šljašćenje jednostavno funkcionira u grabljenju pozornosti sa svojim vizualima, interesantno razrađenim zvukom te preciznom montažom. Razzle dazzle na najbolji mogući način. Pretvorila sam se u vranu, kompletno omadžijana Šljašćenjem, koji zvuči točno onako kako i izgleda: glicravo.”
U žiriju kritike ovogodišnjeg Gledališta sudjelovali su Luka Križanac, Petra Baranović i Bernard Grubišić, polaznici lanjske Radionice filmske kritike i analize KKZ-a.
Glavna nagrada žirija kritike dodijeljena je filmu Kabrioleta, autora Luke Gorete i Patricije Butine:
“Uz spretno napisane riječi pjesme, vješte izmjene zanimljivih kompozicija, spontano dočaranu koreografiju i oštar komični ton, ovaj film ne samo da se poigrava s formom nego nas i sve ubacuje u internu šalu o jednom posebnom vozilu. Govori nam da svi trebamo nešto u životu što će nas opustiti i spojiti kao ekipu, a što je bolje od letećeg kabrioleta usred centra Zagreba? Odmah ćemo vam reći, nema boljega. Sreća i humor s kojom su filmaši snimali ovaj rad zarazna je i lako prelazi na publiku. Stoga je Kabrioleta jedan čisti banger.”
Posebno priznanje žirija kritike dodijeljeno je filmu Deliverance 2 autora Zorka Sirotića:
“Šuma, cvijeće, leptiri, ljudsko lice. Sve su to predivni motivi koji su obogatili tisuće filmova, bilo na dobroćudan ili zlokoban način. Kako Herzog voli džunglu, tako autori ovog filma vole jedan drugi film. Toliko da su se odlučili snimiti nastavak. I iako na raspolaganju nisu imali ni Jona Voighta, ni Burta Reynoldsa, ni Neda Beattyja, ni Ronnyja Coxa, ma nikoga od originalne glumačke postave, imali su dovoljno strasti i kameru. Radionica lošeg filma? Možda je vrijeme da jedan takav ‘loš’ film dobije posebno priznanje.”