Filmska čitanka - Krajolici zvuka
Nova Filmska čitanka tijekom rujna u Kinoklubu donosi predavanja o filmskom zvuku
Kinoklub Zagreb u rujnu 2024. donosi peto izdanje Filmske čitanke – serije od pet besplatnih javnih predavanja objedinjenih temom Krajolici zvuka, a baziraju se na detaljnoj analizu filmskog zvuka u filmovima po izboru predavača. Predavanja će održati Višnja Pentić, Miro Frakić, Tatjana Jukić, Mario Kozina i Bartol Babić Vukmir, a odvijat će se svake subote ili nedjelje u 19 h u prostorima Kinokluba Zagreb, Trg žrtava fašizma 14. Predavanja su besplatna i otvorena za javnost, a nakon svakog uslijedit će diskusija predavača s publikom. Prvo predavanje na rasporedu je u nedjelju 1. rujna u 19 h, a posljednje u nedjelju 29. rujna 2024. u 19 h. Sva predavanja bit će trajno javno dostupna kao video zapisi te kao tekstovi na službenim stranicama Kinokluba Zagreb.
Kinoklub Zagreb poziva sve zainteresirane da dođu na besplatna javna predavanja i diskusije s pet predavanja baziranih na analizama i interpretacijama filmskog zvuka i krajolika koje proizvodi.
Raspored predavanja:
nedjelja 1.9.2024. u 19 h Višnja Pentić: Zvukovi iz staklenog zvona: Zelena zraka Érica Rohmera (predavanje posvećeno Leonardu Kovačeviću)
subota 7.9. 2024. u 19 h Miro Frakić: Slušati filmske slike Roya Anderssona (predavanje posvećeno Janici Tomić)
subota 14. 9. 2024. u 19 h Tatjana Jukić: Čija draga Klementina? Akuzmatični Ford
subota 21.9. 2024. u 10 h Mario Kozina: OUT OF SYNC
nedjelja 29.9.2024. u 19 h Bartol Babić Vukmir: Uvijek s uskličnikom!
Organizatori i voditelji Filmske čitanke 2024. su Višnja Pentić i Bartol Babić Vukmir.
U nastavku teksta možete pronaći opširnije opise predavanja i kratke biografije predavača.
Višnja Pentić: Zvukovi iz staklenog zvona: Zelena zraka Érica Rohmera (predavanje posvećeno Leonardu Kovačeviću)
Predavanje će se baviti uprizorenjima razrješenja radikalne samoće kroz odlučujuće geste, ljudske ili transcendentne, s posebnim fokusom na film Zelena zraka Erica Rohmera (Le rayon vert, 1986). Istraživačka pitanja uključuju razmatranje mogućnosti i uvjeta prelaska iz unutarnjih slika u slike svijeta po sebi i obrnuto, odnosno reprezentacije izolirajućih subjektivnih pozicija prisutnih u modernoj umjetnosti koja odnos prema svijetu konstruira kao čin vjerovanje, a ne znanja. Autorice i autori čija će se djela koristiti za izgradnju narativnog okvira izlaganja su Sylvia Plath, J. D. Salinger, Rainer Maria Rilke, Abbas Kiarostami i Gillian Rose.
Višnja Pentić rođena je 1982. u Splitu. Diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te doktorirala filmologiju na istom. Kao vanjska suradnica predaje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta. Dobitnica je strukovne nagrade Vladimir Vuković za novog kritičara 2012. i godišnje nagrade Vladimir Vuković za najboljeg kritičara 2016. Objavljuje eseje o književnosti, filmu i likovnoj umjetnosti na Trećem programu Hrvatskog radija, časopisima Filmonaut, Hrvatski filmski ljetopis, 15 dana i Zapis, ranije u Vijencu i Zarezu. Autorica četiri nagrađivana kratka igrana filma. Bila je selektorica programa hrvatskog filma u okviru Kratkih slika MM centra u Zagrebu u kojem je pokrenula i projekt Filmske (pri)povijesti – dijalozi o prošlosti i budućnosti filma, u Kinoklubu Zagreb 2020. godine pokreće Filmsku čitanku.
Miro Frakić: Slušati filmske slike Roya Anderssona (predavanje posvećeno Janici Tomić)
O tablou od samih tzv. primitivnih početaka filma sve do suvremene švedske kinematografije za razna je mjesta pisala Janica Tomić, filmologinja i komparatistica, a o temi je također govorila u sklopu Filmske čitanke 2020. godine. Ovo predavanje s posvetom profesorici koja nas je daleko prerano napustila koncipirano je kao spekulacija i povratak, odnosno svojevrsni uvod u prošlost (onu filmološku koliko i osobnu), u kojem ćemo umjesto očiju u filmske slike usmjeriti uši. Hoće li snažna veza između nijemog filma i filma kakav je razvio švedski redatelj Roy Andersson preživjeti susret sa zvukom?
Miro Frakić diplomirao je švedski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a danas radi kao sveučilišni lektor na Katedri za skandinavistiku. Osim jezika predaje i o švedskom filmu, posebice u okviru queera i horora, te filma usmjerenog djeci i mladima. Filmske kritike i eseji objavljeni su mu u Filmonautu, Hrvatskom filmskom ljetopisu i raznim portalima. Sudjelovao je na više radionica filmske kritike, među kojima je i Talents Sarajevo, a 2018. dodijeljena mu je godišnja nagrada Vladimir Vuković za najboljeg mladog kritičara. Radi kao asistent u Dokukinu. Član je Hrvatskog društva filmskih kritičara, držao je niz predavanja i razgovora o filmskim temama, te sudjelovao u selekcijskom procesu za više festivala.
Tatjana Jukić: Čija draga Klementina? Akuzmatični Ford
Tatjana Jukić (Drvar, 1968) redovita je profesorica na Odsjeku za engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ujedno predstojnica Katedre za englesku književnost. Na istom je fakultetu diplomirala komparativnu književnost i engleski jezik i književnost, te magistrirala i doktorirala (1992, 1996, 2000). Predavala je u trima doktorskim programima: u Doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture (Filozofski fakultet u Zagrebu), Doktorskom studiju kroatistike (Filozofski fakultet u Zagrebu) te u Doktorskom programu anglistike (Sveučilište u Debrecenu, Mađarska). Od 2005. do 2007. bila je predsjednica Hrvatskog semiotičkog društva. Tatjana Jukić bila je voditeljica projekta Trauma i identitet, u sklopu istraživačkog programa Hrvatskog semiotičkog društva (financijska potpora: Grad Zagreb, Gradski ured za kulturu). Također, bila je voditeljica znanstvenoistraživačkog projekta Granice književnog pamćenja: Hrvatska u Europi i Europa u Hrvatskoj, 1939-2005 pri MZOS-u, a trenutno je voditeljica projekta Kulturna povijest kapitalizma: Britanija, Amerika, Hrvatska pri HRZZ u kojem se bavi istraživanjem složenih međuodnosa američke, britanske i hrvatske kulturne povijesti kapitalizma. Autorica je dviju knjiga te nekoliko desetaka znanstvenih članaka u domaćim i inozemnim publikacijama. Jukić je sudjelovala u istraživanju i pratećim publikacijama u izdanju Continuum Press (London i New York), godine 2004. i 2007.
Mario Kozina: OUT OF SYNC
Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća pojava lako prenosivih filmskih kamera dovela je do revolucije u načinu na koji se snimaju filmovi, posebice dokumentarni. Drmusava kamera iz ruke, neuredna i nepredvidiva mizanscena, autentične lokacije i prirodno osvjetljenje – sve je to pomoglo u stvaranju estetike koju prepoznajemo kao „dokumentarnu“. Jednako je važan bio napredak u tehnologiji bilježenja zvuka: mogućnost da se na lokacijama sinkronizirano snimaju govor i šumovi ne samo da je pojačala generalni dojam realističnosti, nego je i dovela do napuštanja starih i uvođenja novih dokumentarističkih postupaka. Primjerice, autori su sve češće napuštali metodu sveznajućeg, bestjelesnog glasa u voice overu koji gledatelje vodi kroz sliku i događaje u korist metoda kao što su ankete, intervjui, rekonstrukcije ili promatranje, prepuštajući gledateljima da sami stvore zaključke o onome što čuju i vide.
No postoje autori koji se oslanjaju na slične postupke ne kako bi pojačali dojam autentičnosti i realističnosti, nego da bi odnos zvuka i slike stavili u sasvim nove odnose. The Girl Chewing Gum (1976) Johna Smitha i Hacked Circuit (2014) Deborah Stratman primjeri su filmova koji metode participacijskog i opservacijskog modusa okreću protiv samih sebe, a da pritom postavljaju važna pitanja o prirodi filma, ali i same stvarnosti. Tine nas ujedno i potiču da osvijestimo vizualne, zvučne i pripovjedne kodove koji stvaraju dojam autentičnog, realnog i uvjerljivog na velikom platnu, a na neki način i u pričama koje živimo s ove strane platna.
Mario Kozina, diplomirani filmolog, voditelj filmskih programa u kinu Kinoteka i na Ljetnoj pozornici Tuškanac, vanjski predavač na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i redoviti suradnik nekoliko filmskih festivala, među njima Festivala eksperimentalnog filma i videa 25 FPS i Pulskog filmskog festivala. Surađivao je s Hrvatskim audiovizualnim centrom u poslovima pressa i odnosima s javnošću te međunarodne promocije i plasmana, radio je kao filmski kritičar i urednik. Trenutno pohađa Poslijediplomski doktorski studij znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture. Dobitnik nekoliko strukovnih priznanja (2008: Povelja Vladimir Vuković za najboljeg novog filmskog kritičara, 2016: Nagradu Nagradu Vladimir Vuković za najboljeg filmskog kritičara).
Bartol Babić Vukmir: Uvijek s uskličnikom!
Osnovna je pretpostavka predavanja da se zvuk u filmu, ako se već koristi, mora koristiti kao ravnopravno, ako ne i privilegirano izražajno sredstvo. S toga će ono prije svega ući u dijalog s nekoliko tekstova o filmskom zvuku iz pera francuskog kritičara Sergea Daneya te raspravu proširiti na neke filmove o kojima Daney nije pisao, usredotočujući se na tenziju između slike i zvuka, odnosno tišine koju je, riječima Roberta Bressona, izmislio zvučni film. Centralni će se dio predavanja posvetiti temeljitoj analizi međuodnosa slike, glazbe i glasa u dvominutnom igranom filmu Alžirski rat! Jeana-Marie Strauba te će nastojati pokazati kako Straubov film koristi zvuk da višestruko proširi značenje slika koje prikazuje.
Bartol Babić Vukmir (Zagreb, 1999.) diplomirao je komparativnu književnost i anglistiku pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Suradnik je Filmskih mutacija: Festivala nevidljivog filma, jedan od voditelja Filmske čitanke i sudjeluje u organizaciji arhiva Kinokluba Zagreb. Filmsku kritiku objavljuje pretežito u Hrvatskom filmskom ljetopisu te je autor nekoliko kratkometražnih filmova.