Charlie Kaufman za djecu
Egzistencijalna avantura inspirirana postmodernim majstorom. Luka Križanac piše o filmu Izvrnuto obrnuto 2.
Je li ovo stvarno Charlie Kaufman za djecu ili sam otišao predaleko u pronalaženju
teze?
- Poludio si. Kakav Kaufman za djecu?
- Pa mislim, ima nekih sličnosti.
- Sličnosti?! Pa ovo je film za djecu! Daj meni kontrolu za sadržaj.
Izvrnuto obrnuto 2 film je koji stavlja gledatelje u glavu junakinje Riley i prikazuje kako njen unutarnji svijet utječe na onaj vanjski gdje ju pratimo kako navigira između prijateljstva i popularnosti. Sve se to događa usred dolaska novih pubertetskih emocija: Tjeskobe, Zavisti, Dosade i Srama koje se ne slažu baš najbolje sa starima iz prvog djela. Tada dolazi do borbe za kontrolom u umu protagonistice.
- Eto ga. Koju ćemo onda tezu staviti?
- Pa Kaufman za djecu.
- Ej! Nemoj sad da mu se ljudi smiju što uspoređuje Pixar s tako ozbiljnim filmašem.
- Ma neće. Vjeruj mi.
Gledajući ovakav koncept na ekranu nije pretjerano reći kako predstavlja intimno psihološki svijet na način koji podsjeća na filmove jednog od danas najcjenjenijih scenarista/redatelja - Charliea Kaufmana. Autora čiji filmovi obiluju temama borbe međusobnih emocija i nagona u životima glavnih likova koji stalno preispituju svoje stanje i ulaze u duboke krize.
- Šta radiš?! Pa kako ćeš ovo spojiti s tim filmovima?!
- Šuš. Vidjet ćeš. Daj mi vremena.
- Ajmeee! Sad ćeš sve uništiti. A ja sam baš imala odličnu tezu o temi prijateljstva koju film prikazuje.
- Ma ovo je zanimljivije. Treba nam nešto ludo i interesantno.
Riley služi kao klasičan kaufmanovski arhetip, ranjiva osoba koja je po prvi puta u krizi gdje preispituje sve i pritom osjeća puno stvari odjednom. Vidljivo u brigama kazališnog redatelja koji preispitiuje odnos svoga umjetničkog i pravog života u filmu Sinegdoha, New York do domara koji tijekom svojih starih dana zamišlja savršen život i upoznavanje idealne ljubavi u filmu Razmišljam da okončam stvari. Uz takvu psihološku profilizaciju, narativ Pixarovog filma isto je tako i vrlo zaigran. Koristi eksperimentaciju s istovremenom dvoslojnom konstrukcijom, s jedne strane, emocija, i, s druge strane, pravih ljudi te prikazuje unutarnje procese preko metaforičkih likova i simbola (npr. drva samosvijesti). Ta zabava igranja sa slojevima u dobu filmskog postmodernizma vidljiva je u filmu Adaptacija gdje scenarist Kaufman piše film u kojem je lik. Ali najviše od svih njegovih djela, animirani dječji nastavak najsličniji je filmu Biti John Malkovich gdje je simbolika vidljiva preko vrata koja vode u
um glumca po kome je film i dobio ime. Sama vrata vode do novog iskustva koje mijenja život ansamblu likova.
- U redu. Sve si kak' tak' povezao. Ali gdje tu vidimo njegovo mišljenje o filmu o kojem pišemo?
- Hm? ... E vidiš, o tome nisam razmišljao.
- Idiote jedan! Joooj.
Ljudi, prepustite ovaj dio meni.
-... Jel on, jel on to rekao nama?
- Mislim da je. Luka, možeš sam to?
- Ma mogu.
Koristeći slične postupke navedenih filmovima, Izvrnuto obrnuto 2 ih ne koristi kako bi stvorio duboku dramu velikih pitanja već kako bi na topao i brižan način predstavio proces razmišljanja mlađoj publici. Približava ideje prihvaćanja sebe u, nekada, stvarno nerazumljvom svijetu kreativnim klincima kojima mašta radi sto na sat. Neki od njih tek ulaze u adolescentsku dob i osjećaju tu tjeskobu, ali baš zato trebaju ovakav film koji će im pokazati kako ništa na kraju nije izgubljeno jer vide kako se emocije stalno mijenjaju te da uvijek imaju svoju samosvijest. Scenaristi i redatelj ne kopiraju Kaufmana već odražavaju teme i postupke njegovog opusa dok promiču svoje vlastite poruke razumijevanja unutarnjeg sebe što mladima daje ispušni ventil. To je najveća stvar koju uspješni dječji film može napraviti, pogotovo jedan ovako kompleksan koji pokušava razviti formu i prikazati nove načine razmišljanja o konstrukciji dječjih filmova. Sam Kaufman to stalno radi, ali kod njega to nije za svakoga. Međutim, u ovome, malo manje apstraktnom, ljetnom kino hitu, ljudi svih, a pogotovo mlađih, dobi mogu shvatiti i uživati u idejama. Nema veze jesu li oni filozofi u srcu ili samo znatiželjni maloljetnici željni avanture.
- Okej. Nadam se da je ovo dobro.
- I ja. Ali čekaj još Višnju i Darija da to pregledaju.
- Da. Što nam nedostaje još... A da, potpis.
Tekst je nastao na radionici Filmska kritika i analiza pod vodstvom Višnje Pentić i Darija Devića.