Dominantno mrak
Simbolika koja sunovraćuje u neugodnu prošlost i nepodnošljivu sadašnjost. Mladen Bistrica o filmu Srbenka.
Dominantno mrak
Srbenka, Nebojša Slijepčević, 2018.
Simbolika koja sunovraćuje u neugodnu prošlost i nepodnošljivu sadašnjost
Redatelj filma izravno snima stvaranje kazališne predstave „Aleksandra Zec” u riječkom HKD Teatru o pogubljenju zagrebačke obitelji Zec. Kroz kolektivnu terapiju kazališnih proba, a uz spretno korištenje različitih filmskih postupaka saznajemo da za mnoge rat još nije završio. Vrlo žestoke i grube emocije glumaca koje izaziva redatelj predstave na probama, Slijepčević ritmički prekida sa scenama priprema glumaca za nastup, vježbe disanja, govorne vježbe pred zrcalima, koje često agresivnošću pokreta i glasova naglašavaju cjelokupnu atmosferu opće neugode. U pravilnom se ritmu izmjenjuju prizori razgovora kazališnog redatelja i glumaca s monolozima aktera predstave i filma koje ne vidimo, već za to vrijeme gledamo mračne, ali poetski uzbudljive i sugestivne prizore kazališnih prostora: podij u mraku, osvjetljen opskurnim trakom svjetla kroz koji sipe sitne čestice prašine, lopate u krupnom planu, grubi mrtvački lijes, prazni stolci, grumeni zemlje nasumično razbacani po podiju... Ti nas prizori nabijeni simbolikom nezaustavljivo vode u zlokobnu sljemensku noć do mjesta brutalnog smaknuća djevojčice i njene obitelji.
Nakon razgovora redatelja predstave s glumcima i naturščicima, poslije gotovo rašomonskih svjedočanstava različitih aktera filma, dolazi Nina, dvanaestogodišnja naturščica. Ona u krupnom kadru razmišlja kako odgovoriti na pitanje koje je nacionalnosti. U toj ključnoj sceni filma, djevojčica se svim silama trudi sakriti ubitačni koktel emocija, ali ipak na njenom licu naslučujemo strah, neugodu, srdžbu, bol, tugu. Nakon velike unutarnje borbe srama i bijesa doznajemo da je Srpkinja, odnosno Srbenka, kako je ona donedavno mislila da se izgovara ta mrska riječ.
Višestruko nagrađivani dokumentarni film bilježi kako se generacije, uglavnom rođene nakon rata, nose s neugodnim i mračnim dijelovima ratnih događanja. Prvenstveno se bavi položajem srpske manjine na mikro razini u suvremenoj svakodnevici, no dotiče se i širih problema rastućeg konzervativizma, različitih oblika opresije, neumoljivog, kapilarnog nadiranja Crkve u sve pore društva i javnog života. Nažalost, današnja je Hrvatska s odviše netolerancije i mračnih tonova miljama daleko od one koja je priželjkivana i očekivana. Srbenka je film koji nas mračnim i sablasnim prizorima drma i budi iz letargične i udobne svakodnevice, tjera nas na razmišljanje i suprotstavljanje prevladavajućem relativizmu, zaboravu i negiranju.
Mladen Bistrica