Loši plavi dečki
(„Dečki“, Borna Zidarić, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu) Autorica: Michaela Ljubičić
Kratki igrani film Dečki istražuje jednu od najosjetljivijih tema današnjice, homoseksualnost. Iako se ta tema zadnjih nekoliko godina često provlači kroz film te je prošla mnoštvo varijacija, mladi je autor Zidarić smješta u neobičan, a opet svakodnevan svijet – svijet zagrebačkog kvarta Maksimir, u kojem vladaju pravila ozloglašenih navijačkih skupina.
Grijeh dvojice huligana
Film prati jedan dan dvojice mladića u kvartu – prostoru njihove rutine – a započinje ulaskom protagonista u mračnu garažu gdje puše joint, što stereotipizira sliku kvartovskih “frajera”. Atmosfera i ponašanje likova s početka filma svakako ne upućuju na kasniji ishod kada “dečki” dolaze u ljubavni okršaj. Scena njihove bliskosti i poljupca jedina je prikazana krupnim planom, a također je jedina u kojoj likovi prihvaćaju sebe kakvima jesu. Kontrast u prostornom, intimnom i svjetlosnom smislu autor postiže u trenutku kada likovi izađu iz mračne garaže na svjetlo dana. Ovdje ponovno poštuju pravila društvenih i kvartovskih konvencija, nalaze se s ostatkom društva i tu počinje prva i jedina verbalna komunikacija (iako tiha i sekundarna) – jer riječi između protagonista nisu potrebne.
Druženje s drugim prijateljima prikazano je iz daljine, u polutotalu, čime se postiže prebacivanje s intimnog plana na kolektivni. Dečki su sada upravo to, „samo“ momci koji (bez)opasno provode vrijeme u bliskoj okolini. Ono što likove u filmu spaja jest lajtmotiv lopte. Lopta predstavlja moment susreta i njegove moguće varijacije, a kada se pojavi u kadru, protagonisti se suočavaju s odabirom između ljubavne interakcije i ignoriranja.
Slijed ovih situacija upućuje gledatelja na nestabilnost i nedefiniranost odnosa i identiteta mladih muškaraca čija priroda nije u skladu sa zakonima kvarta i društva. Nakon rastanka s prijateljima, besciljnog ubacivanja lopte u koš te emotivnog zagrljaja, zatamnjenje prije posljednje scene sugerira kraj. Nije jasno definirano na što se taj kraj zapravo odnosi: na kraj romanse ili kraj skrivanja, ali posljednja scena u polutotalu donosi prazno igralište na kojemu primjećujemo samo loptu. S obzirom na to da je atmosfera tijekom čitavog filma hladna i pomalo sterilna, može se pretpostaviti da prazno igralište simbolizira krah odnosa koji nije u skladu sa zakonima zagrebačkog huliganskog kvarta.
Zidarić je u svome filmu Dečki jako dobro razradio dihotomiju glavnih likova koja je provučena kroz cijeli film – dvojnost prostora, komunikacije i odnosa. Problematiku homoseksualnosti vrlo je zanimljivo postavio u kvartovski kontekst, prikazao osjećajnost naoko grubih huligana te suptilno ismijao kvartovske subkulture uz koje se, između ostalog, vežu agresija i homofobija.
Michaela Ljubičić
Tekst je nastao na intenzivnoj radionici kritike na Reviji studentskog filma