hr/en

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.

Kritika
17. rujna 2019.

Do iskupljenja kroz pakao prošlosti

„Sedam“, Anamarija Matić, Akademija Umetnosti Beograd, autor: Matija Repač

„Sedam“, Anamarija Matić, Akademija Umetnosti Beograd

Na koncu života, jedino što možemo je pogledati unatrag i pokušati si olakšati teret grijeha koji nosimo sa sobom. Sedam, na svu sreću, svojem protagonistu daje šansu da taj teret prošlosti ostavi iza sebe još u mladosti. Film beogradske redateljice Anamarije Matić kroz biblijske simbole sedam smrtnih grijeha i motive potjere priča o mladiću spremnom na pokajanje i suočavanje s mračnom prošlosti.  

Vanja T. započinje svoj dan pakiranjem velike kartonske kutije. Iako nam je sadržaj kutije još nepoznat, Vanja je, naizgled dječački nevino, njome toliko zaokupljen da u nama stvara osjećaj zainteresiranosti i nestrpljivosti. Tu nestrpljivost još više pojačavaju dinamična kamera iz ruke i ritmična glazba koje upotpunjuju Vanjinu naraciju, kako na početku tako i tijekom trajanja filma. Dinamici početne scene uvelike doprinosi Vanjin monolog o Adamu i Evi i njezinom Velikom grijehu, koji ne samo da nagovještava glavne teme filma nego ga i kroz njegov šatrovačko-urbani dijalekt stavlja u kontekst agresivne zajednice iz koje želi pobjeći. Na izlazu iz zgrade s kutijom u ruci, Vanja se bijesno sudara prvo s, naizgled, običnim prolaznicima koji ga svi redom prepoznaju i na kraju počinju pratiti. Dinamika se povećava i naizmjenično gledamo scene potjere po cesti i scene reminiscencije grijeha prošlosti. Scene potjere jako se brzo izmjenjuju, u nizu polutotala i totala iz razine očiju i ptičje perspektive, a kroz subjektivne i polusubjektivne kadrove stvaraju se osjećaji napetosti i nervoze koji se polako nižu u Vanji.

Usporedno s time, statične scene koje oslikavaju njegove grijehe snimljene su kroz detalje te srednje i krupne planove. To su scene kriminala, agresije, drogiranja, požude prema tijelu, zavisti i krađe na radnom mjestu koje samo nadodaju nagomilanim osjećajima krivnje i pokajanja nakupljenim u protagonistu tijekom potjere. 

Naposljetku, želja za novim životom, pokajanje i oprost samome sebi uvelike određuju put koji će Vanja odabrati. Iako se film poigrava biblijskim motivima, religija nikada nije glavni pokretač Vanjine promjene. On se ne nalazi na kraju svoga životnog puta i ne moli za oprost da bi zadovoljio više sile, već sva promjena dolazi radi fundamentalne želje za vlastitim napretkom i prosperitetom. Upravo je ta želja za napretkom ono što zaokružuje Sedam, film koji bi vjerojatno sam prosperirao od toga da je suptilniji u načinu na koji donosi vlastite teme, ali opet je dovoljno uspješan u tome da nas kroz Vanjine strahove te osjećaje napetosti i kajanja može povezati s glavnim likom.

Matija Repač

Tekst je nastao na intenzivnoj radionici kritike na Reviji studentskog filma