Oceanovi u štiklama
Niža kvaliteta od prethodnika, u višim potpeticama. Oceanovih 8 (r: Gary Ross, SAD, 2018.)
Oceanovi u štiklama
Oceanovih 8 (r: Gary Ross, SAD, 2018.)
Niža kvaliteta od prethodnika, u višim potpeticama
Kao publika Oceanovih 8, trebali bismo htjeti biti dio ekipe, jedni od Oceanovih. Htjeti da nas Sandra Bullock posjedne na kauč od 50,000 kn, gurne u ruke nepotrebno skupo piće zlatnog sjaja u teškoj kristalnoj čaši, dok nam objašnjava, prekriženih nogu, zavaljena u taj isti kauč, kako ćemo točno izvesti ovu neizvedivu pljačku. To je Oceanovih 8 trebao biti, jednako kao njegovi prethodnici, samo u visokim potpeticama i boljoj odjeći.
Ono što se moglo očekivati od četvrtog filma u serijalu zabavnih i ekstravagantnih pljački je barem neka promjena, i dobili smo ju, jer krademo legendarni koman nakita na najlegendarnijem balu na svijetu. Dobili smo i žene kao protagoniste, čime nam je obećana još veća razina stila, elegancije i glamura. Fim je očekivan godinama pa je njegov dolazak praćen veličanstvenim najavama glumica, foršpanima, plakatima, i mogao je, barem u svijetu heist filmova, omogućiti ženama dugo očekivanu jednakost. Ili ako ne to, barem imati sve što treba jedan film o prevarantima, ili u ovom slučaju prevaranticama - nekoga tko uspješno radi nešto ilegalno, dobro osmišljeno ali jednostavno, i pritom se zabavlja.
Druga scena, a možda i najbolja, u kojoj Bullock krade parfeme glumeći da ih vraća, u večernjoj haljini usred dana, upravo je ono što nam je obećano, no ostatak je sve samo ne to. Naše protagonistice cvile da bi bilo bolje kad bi samo išle na bal, a ne ga pljačkale, komentar koji kao da fulava u najmanju ruku ovaj film, ako ne i sve dobro postavljene temelje heist filma u koje se inače pokušava uklopiti. Sve šablonske scene koje pripadaju ovom žanru odrađene su upravo šablonski, i to s manjkom entuzijazma koji bi više priličio suprugama pljačkaša koje su tamo nasilno ugurane, a ne ženama koje su tamo svojom voljom. Čak nam je i nepotrebno oduzeta prilika da se veselimo scenama kada im stiže nova odjeća za bal. Pitanju toga kako gledateljicama i gledateljima oduzeti i taj trunak zabave doskočeno je tako da smo ga naprosto potpuno preskočili, jer zašto bi nas u filmu o pljačkašicama koje cvile zbog haljina zanimale te iste haljine. Problem je i u dijelovima koji djeluju kao višak, i to neoprostive vrste. Radnja osvete Bullockice bivšem dečku koji ju je smjestio u zatvor dodaje nepotrebno ozbiljnu temu koja tonom odudara od ostatka, nije nužna za glavnu radnju, a likovi u njoj ne donose nam novu zabavu. Sve nam to otima i onaj osjećaj trijumfa s kojim bismo trebali završiti, jednom kad pljačka bude obavljena, i mi smo zavaljeni u onaj isti kauč, samo ovaj put s hrpom love i dobrom pričom za pričati ili svojoj djeci, ili cimericama u zatvorskoj ćeliji kad nas duga ruka pravde neizbježno dohvati.
Umjesto toga, zavaljeni smo u kauč, ništa mudriji nego kad smo krenuli, nakon filma koji ne uspijeva stvoriti ni efekte poput kako zabavno, niti ovog se ne bih sjetio, nego samo zašto ovo gledam, a ponekad i da barem gledam Oceanovih 11. S njihovim cipelama se možda nismo mogle poistovjetiti, ali uz njih smo se barem dobro zabavile.
Doris Varga