Povratak u budućnost prošlosti
Spielbergov novi film 'Ready Player One' nudi verziju budućnosti u kojoj se rješenje svih problema pronalazi kroz vraćanje u prošlost.
Debeli udio Spielbergovog novog filma Ready Player One čini radnja u VR-u, ali redatelj koji je svoju dosadašnju karijeru većinom gradio na digitalnom napretku i novim mogućnostima CGI-ja zapravo zagovara povratak. Kao motiv i ideja, povratak je sveprisutan, od nostalgičnog referiranja na popkulturne sadržaje '80-ih do povratka osobnim sjećanjima. No valja zadovoljiti i vapaje holivudske šprance za moralnim porukama pa se propagira i potreba povratka temeljnim ljudskim vrijednostima kojima prijete nove tehnologije.
Film vraća u prošlost, ali iz perspektive budućnosti. Godina je 2045., svijet je u sivilu, poharan katastrofama i krizama. Za sve građane, tome unatoč, postoji apsolutni hit: svakodnevno utočište nalazi se u digitalnom raju, virtualnoj stvarnosti Oasis. Njezin tvorac Halliday nakon svoje smrti ostavlja čitavo nasljeđe onome tko pobijedi u finalnoj utrci. Pritom je ultimativni odgovor na zagonetke u igrici, kao i na probleme u svijetu, ne ići naprijed nego vratiti se.
Glavni lik vozi DeLoreana iz Povratka u budućnost u rikverc dok ganja prvi ključ zagonetke, a povratak kao vodilja je i u formi Zemeckisove kocke koja vraća vrijeme. Naposljetku dolazimo i do Hallidayevog djetinjstva, isprativši cijeli njegov život u obrnutom slijedu. Ipak, glavni je motiv sadržan u povratku humanosti i moralu koji nastupa ne samo kao ključ za pobjedu u igrici već i kao otkriće novog puta za čovječanstvo, što je alegorija čitave potrage za zlatnim jajetom.
Na tom se putu odvija Hallidayeva apoteoza kroz njegov avatar koji pak imidžem vjerno slijedi Gandalfa. Božanski kreator sada nudi šansu za novu i drugačiju stvarnost, za bogatstvo na temelju vrlina i ljudskih vrijednosti, a njih utjelovljuje pomno konstruiran multikulturni klan od pet prijatelja, herojskih gejmera koji se "magično" pronalaze i u stvarnosti, dok se u borbi za glavnu nagradu, bore i protiv korporativnih zlikovaca.
Dok old-school hitovi u toj igri povratka neumorno pune scene, na ekranu se ukazuju akcija bez predaha i zavidna animacija. Spielberg maskira zabavnim sadržajem i šablonskim likovima, distopiju smješta u sigurnu zonu holivudskog hepi enda, ali istovremeno upozorava na smjer tehnološkog napretka. U zamišljanju svijeta gdje se virtualna stvarnost konzumira i živi više i intenzivnije, redatelj prednost daje "stvarnoj" verziji stvarnosti uz jednostavan argument da u njoj ipak još uvijek "možeš pojest' pošten obrok".