Razgovor u beskonačnost
Gledajući neke filmove pomlađujemo se, a gledajući pak film 'Koža & Tom' Željka Radivoja moguće je postariti se i zapeti u kolotečinu dva starca na poslijepodnevnom piću.
Kratki dokumentarni film Koža & Tom autora Željka Radivoja prikazan je na Gledalištu Kinokluba Zagreb. O filmu je pisala polaznica KKZ-ovog "Kritičarskog inkubatora".
***
Gledajući neke filmove pomlađujemo se, a gledajući pak ove druge moguće je i postariti se i zapeti u kolotečinu dva starca koji se u ovom filmu nalaze na poslijepodnevnom piću. Starci odskaču od okoline u kojoj se nalaze i po temi o kojoj zbore i po atmosferi u kojoj se nalaze. Naime, okruženi su roditeljima koji budnim okom prate kretnje svoje djece u pješčanom igralištu netom pored kafića u kojem borave što stvara osjećaj njihove psihičke i fizičke otuđenosti. Primjećuje se neravnopravnost u njihovom odnosu i stroga podijeljenost na ustaljenog govornika i vjernog sugovornika.
Razgovor dvoje staraca (odnosno monolog jednoga koji ima ulogu govornika) vodi se oko jugoslavenskog filma Rani radovi Želimira Žilnika nagrađenog Zlatnim medvjedom '69. i kobnoj sudbini njegove glavne glumice Milje Vujanović. Sudbina ovog domaćeg filma slična je i mnoštvu ostalih – visoko cijenjen u inozemstvu, a kritiziran i zabranjivan u nas. Usprkos tome što je tema razgovora obilovala potencijalom, on je ostao neiskorišten te se autor ovog filma zaista potrudio – potrudio se napraviti film nezanimljivim u cijelosti.
Tijekom dijaloga – iliti cijeloga filma - kamera iz ruke vrluda od jednog starca prema drugome, kao da je sam redatelj ostao udubljen u priču koju snima i zaboravio je popratiti objektivom i objasniti publici. On ujedno i svako malo ubacuje snimke bezbrižne dječje igre u pješčaniku što su na kraju i jedini rezovi koji nam omogućuju da izdržimo gledajući bez zijevanja. Osim što je gledanje postalo dosadno, vidljivo je i da sugovornik dijeli istu emociju te da se ovaj dokumentarni eksperiment pretvara u razgovor filmskog gurua i kamere – u tolikoj mjeri da redatelj počinje dobacivati svoje komentare usred njihovog pića.
S obzirom na to da guru daje izravno mišljenje o većoj umjetničkoj vrijednosti starijih filmova i kritizira izgubljenu mladež današnjice, nezgrapni kadrovi djece nisu doprinijeli željenom naglasku na nepremostivost generacijskog jaza. No, taman kad nam biva natuknuto da bi razgovor mogao biti oživljen guruovim komentarom "tko su ti klinci, sigurno će netko od njih biti glumac" iz voice-overa, počinje se prikazivati odjavna špica. S time na umu, produhovljenost koja je očigledno trebala proizaći iz ovog razgovora uspjela je doprijeti samo do Radivoja koji njihovim ispraznim blebetanjem oživljava svoje privatne fantazije. S time na umu, bi li nas trebalo biti briga što su ta dva starca Ivan Kožarić i Tomislav Gotovac?