Sve, a onda još više, u isto vrijeme
Redateljski duo Daniels isprobat će multiverzum načina da bi nam pokazali da za spasenje svijeta postoji samo jedan odgovor. Ramona Boban-Vlahović piše o filmu Sve u isto vrijeme.
Sve, a onda još više, u isto vrijeme
Sve u isto vrijeme, Dan Kwan i Daniel Scheinert, 2022.
Redateljski duo Daniels isprobat će multiverzum načina da bi nam pokazali da za spasenje svijeta postoji samo jedan odgovor.
Evelyn je obrtnica, majka, kći i supruga. Ali nipošto (još) nije junakinja. Preko volje brine o onemoćalom ocu, muža Waymonda ignorira, a prema kćeri Joy je ohola. Maštari o životu u kojem je mogla biti pjevačica, glumica ili poznata kuharica. Samo da nije s Waymondom protiv očevih želja pobjegla u Ameriku. Tada njezinoj praonici ne bi prijetilo zatvaranje zbog pronevjere poreza, a Waymond ne bi čekao pravi trenutak da joj uruči papire za razvod.
“Sve u isto vrijeme” pokušava prikazati što raznolikiju lepezu ‘što ako’ mogućnosti koje se prostiru od svemira u kojem su ljudi inertno kamenje do onog u kojem imaju hrenovke umjesto prstiju. Bez obzira na oblik u koji se ljudi razvili, njihovu profesiju ili seksualnost, u središtu filma ostaju obiteljski odnosi. U paralelnom svemiru, genijalna Evelyn svoju kći je pritiskala dok ova nije pukla, u drugom je umjesto obitelji izabrala karijeru, u trećem svoju ljubav iskazuje samo uvredama. Nije ni čudo što se svemiri urušavaju. Nitko nema pravi odgovor.
S time se slaže i Joyin alter-ego koji vjeruje da ništa nije bitno. Ako uništi sve svemire, “sva bol i krivnja koju osjećaš jer nisi ništa napravila od svog života će nestati,” objašnjava. Na pola puta između tridesete i četrdesete, osjećam da sam na savršenoj međi na kojoj se već počinjem suosjećati s Evelyninim žaljenjem za prošlošću, a još uvijek razumijem Joyinu letargiju prema budućnosti. Joy je oličenje depresije koja prožima cijeli film kroz sitne nepravde umjesto malih nježnosti među likovima. One su presudne, jer nam redatelji kroz cijeli film pokušavaju pokazati kako i najmanje odluke dovode do monumentalnih razlika.
Iako želi uništiti sve postojeće svemire, Joy to želi učiniti s Evelyn kraj sebe. “Tražila sam nekoga tko će vidjeti ono što ja vidim,” dijeli. Ali ono što Joy zapravo želi je osjetiti se viđeno. Primijećeno. Nešto što je zapravo jedino uspjelo originalnoj Evelyn. Žongliranjem paralelnih svjetova ona napokon nauči i pokazati da joj je stalo.
Evelyn iskusi sve moguće alternative samo da bi shvatila kako je zapravo baš tamo gdje bi trebala biti. Tako shvati i da je jedini način za pobjedu da se prepusti, a jedina nadmoć ljubav. Da, da. Taj star, izlizan i savršeno prikladan odgovor. Sve one uspješnije, pametnije i kompetentnije Evelyn zaslijepljene egom i samopouzdanjem nisu ga imale ni u peti.
Ramona Boban-Vlahović
Tekst je nastao na radionici Filmska kritika i analiza pod vodstvom Višnje Pentić Vukašinović i Darija Devića.