Ljubav u galaksiji ambicije
Pad nesebične emocije usred uspona sebične. Luka Križanac piše o filmu Dina: Drugi dio.
,,Ljubav je najzanimljiviji motiv u svjetskom filmu.” jednom je rekao kritičar Živorad Tomić. Ima smisla, pošto bez ljubavi ne bi bilo ni života. Jedan također poznat motiv kinematografije je ambicija koja često vodi do moralnog pada glavnog lika. U drugome dijelu adaptacije knjige Franka Herberta od strane redatelja Denisa Villeneuvea ta se dva svijeta bore za prevlast.
Priča filma Dina drugi dio nastavlja pratiti mladoga Paula Atreidesa koji se inicira u društvo plemena Fremen i žudi za osvetom svoga oca. Neki misle kako je Paul mesija koji je došao spasiti Fremene, ali, na prvu, on sam vidi kako to nije istina. Pritom se zaljubljuje u djevojku iz plemena, Chani, koja dijeli njegovo prvobitno uvjerenje.
Već spomenuta ljubav najvažnija je stvar u svijetu mladosti. Dok Paul uživa izgrađujući ozbiljan i iskren odnos s Chani ispod simboličkih odbljesaka u objektiv koji ispunjavaju kompozicije uzbudljivom, zlatnom teksturom, takav mladenački optimizam iz ekrana dolazi do publike. Međutim, kao i u pravome svijetu koji u jednom trenutku dovodi do potrebe za dokazivanjem i ostvarivanjem pojedinca u ogromnom sustavu, Paul počinje gledati moć kao krajnji cilj svoga postojanja. Činjenica da je taj cilj ujedno i odraz poruke predloška o opasnosti praćenja lažnih proroka, podcrtava važnost romantičnog odnosa u pojašnjavanju te pouke. Villeneuve shvaća kako je film najviše od svega emotivan medij te da se izgradnjom kontrasta ljubavi i ambicije Herbertova poruka najbolje osjeti u srcima gledatelja.
Scena gdje Chani gleda Paula kako bira preuzimanje trona i ženidbu druge iz koristi, pokazuje slomljeno srce jedne osobe koja je samo htjela iskusiti nešto iskreno što joj nije nametnuto kao životni put, ali je izgubila dio sebe na što se svi gledatelji, čak i oni koji nisu ljubitelji romana ili znanstveno-fantastičnih svjetova, mogu osloniti. Chani, koja je vidjela Paula kao sve ono u što vjeruje, sada u njemu vidi sve protiv čega se bori. Ona je simbol Paulove pravednosti te, kada ga ona napušta, odlazi i Paulova iskrena, pravedna strana koja potječe iz njega, a ne iz obmana drugih.
Po uzoru na film Lawrence od Arabije Davida Leana, još jedne pustinjske priče o brutalnoj strani naizgled dobrog čovjeka, vizualni jezik Dine drugi dio fotografski je napisan kontrastom ogromnih totala i intimnih krupnih planova što se najbolje vidi na kraju filma. Kada Chani ode, Paul, gledajući horizont kojim sada vlada, u hladnome totalu sjedi na svome tronu, a razočarana Chani, dozivajući pješčanog crva, dobiva zadnji emotivni krupni plan u filmu. Sami sukob velikog i praznog te malog i punog tu je sasvim jasno prikazan i zaokružuje cjelinu djela. To je dokaz da za uspješni blockbuster nisu dovoljne samo impresivne akcijske scene ili stvari koje zadovoljavaju oko već i sitne, svakodnevne emocije koje čine korijen svake dobre priče koja onda postupno omogućuje ubacivanje spektakularnih začina oko nje.
Tekst je nastao na radionici Filmska kritika i analiza pod vodstvom Višnje Pentić i Darija Devića.